Istraživanja upozoravaju da djeca sve manje čitaju i pokazuju sve manji interes za pisano štivo. U Godini čitanja važnije je nego ikad raspravljati o pitanjima motivacije za čitanje i potaknuti sve osobe na čitanje. Motivirati dijete za čitanje ključno je i moguće, ali potrebno je znati kako.
Zašto govoriti o čitanju?
Čitanje je jedna od osnovnih kompetencija koju osoba tijekom života stječe te neizostavni dio svakodnevice. Radi se o procesu razumijevanja sadržaja prisutnog u pisanome tekstu koji pod utjecajem unutarnjeg i vanjskog okruženja osobe oblikuje njene obrasce razmišljanja i ponašanja. Osim važnosti koju nosi u obrazovnom kontekstu, gdje predstavlja osnovni način primanja informacija i učenja, čitanje igra veliku ulogu i u stjecanju drugih znanja i vještina te predstavlja preduvjet uspješnom sudjelovanju u većini aspekata života.
U Hrvatskoj je pitanje motivacije za čitanjem posebice aktualno, uzevši u obzir podatke o vrlo malenom postotku rekreativnih čitača ili osoba koje čitaju neobavezan sadržaj, te ispodprosječne rezultate hrvatskih učenika na mjerenjima čitalačke pismenosti.
Mnogi su faktori u pozadini čitanja i razvijanja čitalačkih vještina. Dobrim se pokazateljem ljubavi prema čitanju i količine pročitanog materijala pokazuje što ranije poticanje na aktivnost čitanja. Kako je čitanje aktivan proces koji uključuje izbor i odluku o čitanju i započinjanju čitalačke aktivnosti, uz kognitivni je aspekt pažnju potrebno posvetiti i samom interesu i želji za čitanjem. Motivirati mladog čitača stoga je važan zadatak.
Razvijanje motivacije za čitanjem od najranije dobi
Motivacija za čitanjem odnosi se na mentalnu spremnost, interes i želju pojedinca za čitalačkom aktivnošću i predstavlja najsnažniji prediktor količine čitanja kod mladih te snažan prediktor razumijevanja pročitanog.
Razvoj motivacije za čitanje započinje već od najranije dobi1 i povezan je s ranim iskustvima vezanim za aktivnost čitanja. Slikovnica, koja je za većinu djece prvi susret s knjigom, ključan je dio najranijih čitalačkih iskustava. U početku roditelji slikovnice čitaju i pokazuju djeci koja su slušatelji priče, no kasnije aktivna uloga djeteta kao čitača počinje rasti. Čitanje slikovnice brzo prelazi u zajedničku aktivnost djeteta i roditelja, pa dijete vremenom počinje iščitavati slova i čitati uz roditeljsku pratnju i podršku. Zajednička aktivnost čitanja zatim potiče djetetov interes za samostalno čitanje slikovnica koji će se u budućnosti zadržati i prenijeti i na drugo štivo. Postojanje ranijih iskustava i susreta s knjigom mladog će čitača učiniti spremnijim na nove čitalačke izazove, jer mu knjiga neće biti nepoznati teritorij. Sukladno tomu, upoznatost s knjigom i aktivnošću čitanja važan je faktor u pozadini motivacije za čitanjem.
Motivacija za čitanjem je, osim što se oslanja i na upoznatost sa samom aktivnošću, emocionalno obojana. Pozitivne emocije povezane su sa željom za čitanjem i većom količinom čitanja općenito, pa tako prvi susret sa knjigom puno znači. Stvaranje ranih pozitivnih iskustava u čitanju i druženju uz slikovnicu s roditeljima od velike su važnosti za budući interes i motivaciju za čitanjem od strane djeteta. Dijete koje je imalo prilike uživati u druženju s knjigom čitanje će povezati s pozitivnim emocijama i rado će ponoviti takva iskustva. Slikovnica tako postaje moćno sredstvo motivacije mladog čitača i igra bitnu ulogu u stvaranju ranih pozitivnih iskustava kod djeteta. Osim toga, slikovnica je odličan način komuniciranja, edukacije i razvoja djeteta.
Slikovnica utječe na cjelokupni razvoj djeteta, potiče govorno – jezične sposobnosti, razvija kreativnost, bogati spoznaju i iskustvo djeteta.
Ono što je manje poznato, ali ne i manje važno je da je slikovnica izvrsno sredstvo komunikacije između djece i odraslih. Glavnu ulogu u primjeni slikovnice u djetinjstvu imaju odrasli, ponajprije roditelji. Važno je započeti čitati djetetu od najranije dobi. Dijete nije nikad premaleno da mu čitamo.
Osim čitanja i sam razgovor o slikovnici, promatranje ilustracija potiče dijete na razgovor i raspravu kako o priči tako i o stvarnim problemima i iskustvima djeteta i roditelja te ulijeva osjećaj povjerenja u roditelja.
Roditelji svakako mogu iskoristiti i odgojni potencijal slikovnice, koristiti slikovnicu u razvoju empatije, poticanje djeteta na prepoznavanje i razumijevanje vlastitih i tuđih emocija. Tako npr. kao roditelji ponekad nemamo znanja i vještine kako pomoći djeci koja se susreću sa svojim razvojnim strahovima, ali nam priča pomaže dijete suočiti sa strahom i pobijediti ga.
Prikladnim odabirom slikovnice, kroz likove s kojima se dijete može poistovjetiti, pomaže mu da se uspješnije suoče i nose s teškoćama. Važno je nagraditi i ohrabriti aktivno sudjelovanje djeteta (osmjehom, zagrljajem, pohvalom).
Aktivnosti zajedničkog čitanja slikovnice su aktivnost zabave, aktivnost u kojoj uživaju i dijete i roditelj zbog zajedničkog druženja, aktivnost koja opušta, smiruje, veseli….
Osim što potičemo komunikaciju i jačamo emocionalnu vezu s djetetom, uz slikovnicu raste naše dijete, ali rastemo i mi kao roditelji.
Gordana Vorkapić Jugovac, psihologinja
Kako učenike motivirati za čitanje?
Prije ili kasnije svako se dijete susreće s materijalom koji ne želi čitati, bez obzira na ljubav prema čitanju, što može umanjiti njihovu motivaciju za daljnjim čitanjem. Negativna iskustva čitanja češća su što su djeca starija jer su izložena većoj količini raznovrsnog materijala kojeg treba pročitati, iako to oni možda ponekad i ne žele. U većini slučajeva motivacija za čitanjem opada s povećanjem dobi, s time da su mlađa djeca motiviranija za čitanje od starije djece i mladih. Postavlja se pitanje kako zadržati početnu motivaciju ili potaknuti porast u motivaciji?
Motivacija za čitanjem, kao i motivacija općenito, može biti intrinzična ili ekstrinzična, odnosno može dolaziti izvana ili može potjecati od pojedinca. Ekstrinzična motivacija za čitanje kod učenika česta je prilikom čitanja koje se npr. ocjenjuje ili provjerava u školama, dok je intrinzična motivacija za čitanje karakteristična u slučajevima kada učenici čitaju izvan škole kako bi zadovoljili vlastite interese. Čitanje je pojedincu koji je intrinzično motiviran zadovoljavajuće ili nagrađujuće samo po sebi te intrinzično motivirani pojedinci čitaju više, čitaju češće i raznolikije sadržaje2.
Razvoj unutarnje motivacije kod djeteta, kao i motivacije za čitanje općenito, može se potaknuti na različite načine. Osim upoznatosti s aktivnošću i pozitivnom emocionalnom vezom za čitanje, osjećaj kompetencije za čitanje igra veliku ulogu u tome hoće li dijete posegnuti za knjigom ili će isto izbjegavati. Učenici radije čitaju tekst koji razumiju, koji znaju da su sposobni čitati, dok će djeca koja se ne osjećaju spremno za čitanje tu aktivnost radije izbjegavati. Nagli skok sa slikovnica ili dječjih enciklopedija s puno slika na kompleksnije tekstove pune nepoznatih riječi, učeniku nepoznatog i nezanimljivog sadržaja ono je što izaziva pad u percipiranoj kompetenciji čitača. Zadržati interes za čitanje kod svog djeteta roditelji mogu učiniti tako što će djetetu omogućiti i potaknuti ga na čitanje štiva kojeg se ono osjeća spremno čitati. Roditelji i učitelji učeniku trebaju pružiti materijal prikladan tematikom i kompleksnošću teksta.
Osim kompetencije, bitan je faktor i autonomija u odabiru materijala za čitanje. Važno je istaknuti opciju čitanja za zabavu, ne za obavezu te potaknuti dijete na proizvoljno biranje knjige i započinjanje čitanja. Djeca koje imaju osjećaj slobode u odabiru tekstualnog materijala prije će se odlučiti na aktivnost čitanja te će biti uzbuđeni i rado čitati. Neke učenike privlače romani, neke enciklopedije ili stripovi. Čitanje je, bez obzira na format, uvijek čitanje i roditelji zato trebaju potaknuti dijete da samo bira što će u slobodno vrijeme čitati i podržavati njegove izbore.
Naposljetku, veliki utjecaj na motivaciju za čitanjem kod djece ima i okolina. Ukoliko okolina djeteta čitanje vidi kao vrijednu aktivnost i dobar način korištenja slobodnog vremena, dijete će rado na taj način provoditi vrijeme. Učenici koji su okruženi vršnjacima koji često i rado čitaju vjerojatnije će i sami posegnuti za knjigom. Poticaj roditelja, učitelja i vršnjaka na čitanje snažno i pozitivno djeluje na stavove i motivaciju za čitanje kod pojedinca.
Svjesna sam da učenici danas malo čitaju, posebice lektire, i da ne uživaju u čitanju. Usprkos tome, učenicima uvijek govorim kako je knjiga izvrsno društvo i samo je pitanje trenutka kada će naići na knjigu u koju će se zaljubiti i tako zavoljeti čitanje.
Motiviranost učenika, prema mome iskustvu, najčešće ovisi o mojoj osobnoj motiviranosti za pojedinu knjigu. Kada na satu pričamo o knjizi djeca u mom govoru prepoznaju sviđa li meni knjiga ili ne i, najčešće, knjiga koja mene oduševljava i njih najviše zainteresira. Lektire koje su prošle generacije voljele i koje su meni posebno drage volim naglasiti kao izuzetne, posebne te zanimljive i tada se djeca zainteresiraju.
Roditelji također mogu potaknuti svoje dijete da zavoli knjigu. Ako dijete vidi da čita roditelj, velika je mogućnost da se i dijete zainteresira za čitanje. Također, od velike je važnosti podijeliti svoje čitalačko iskustvo s djetetom, prisjetiti se knjiga koje su roditelji čitali u djetinjstvu, prepričati im sadržaj, iskazati svoju zainteresiranost za čitanje i knjige.
Djeca koja čitaju, koja puno čitaju, lakše i uče, lakše prepoznaju složenije riječi, imaju bogatiji rječnik. Čitanje se pokazuje dobrim ne samo na satu hrvatskog, već i drugim predmetima, a i izvan škole.
Snježana Sumić, učiteljica hrvatskog jezika
Vrijednost čitanja
Čitanje se broji kao jedna od bitnih komponenti globalnih kompetencija tj. važan je dio kompleta znanja, vještina, stavova i vrijednosti koje služe u svrhu učenja i razvoja. Čitalačka pismenost predstavlja sposobnost razumijevanja, korištenja i vrednovanja tekstova te promišljanja i angažiranosti prilikom čitanja radi postizanja osobnih ciljeva, razvoja vlastita znanja i potencijala te aktivnog sudjelovanja u društvu3. Razvoj čitalačke pismenosti osnovni je način usvajanja informacija i svladavanja gradiva. Sukladno tomu od velike je važnosti za svaku osobu.
Razlike između čitača i ne-čitača vidljive su već nakon jedne godine školovanja te se nastavljaju povećavati1. Količina pročitanog materijala nerijetko utječe na sposobnost razumijevanja pročitanog, a razumijevanje pročitanog važno je za kasniji akademski uspjeh učenika. Budući da se tijekom školovanja zahtjevi povećavaju, učenicima su potrebne sve bolje kognitivne strategije učenja i čitanja. Čitanje pomaže u razvoju i korištenju strategija učenja jer se vještine usvojene kroz čitanje, poput analiziranja pročitanog i razumijevanja teksta, razvoja koncentracije i strategija čitanja, odražavaju i na vještine potrebne za svladavanje gradiva. Također, čitanjem učenici poboljšavaju svoje znanje jezika i bogate rječnik.
Čitanje je bitna vještina i izvan akademskog konteksta. Čitanjem se uči o svijetu i ljudima oko nas, čitanje djeci pomaže svijet vidjeti tuđim očima, razviti empatiju i razumijevanje prema drugim osobama.
Čitati znači imati ključ koji otvara sva vrata, a voljeti čitati znači otključavati uvijek nova vrata prema znanju, dobroti i samopouzdanju. Dijete s knjigom u ruci otkriva nove svjetove, upoznaje se s novim stvarima i ljudima, otkriva nove načine razmišljanja i življenja.
Djeca koja čitaju brže i lakše uče, razvijaju se i rastu. Rastimo zajedno uz čitanje.
Maja Jugovac, prvostupnik psihologije
Literatura:
1 Wigfield, A., Gladstone, J. R. i Turci, L. (2016). Beyond Cognition: Reading Motivation and Reading Comprehension. Child Development Perspectives, 0, 1-6.
2 Schiefele, U., Schaffner, E., Möller, J. i Wigfield, A. (2012). Dimensions of reading motivation and their relation to reading behavior and competence. Reading Research Quarterly, 47(4), 427-463.
3 Braš Roth, M, Markočić Dekanić, A., Markuš, M. i Gregurović, M. (2010). PISA 2009: Čitalačke kompetencije za život. Zagreb: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja – PISA centar.