Rezultati istraživanja o percepciji psihologije kao znanosti provedenog s više od tisuću nastavnika i studenata hrvatske akademske zajednice govore da poznavanje područja proučavanja psihologije, akademski smjer, razina obrazovanja i spol utječu na stavove prema psihologiji kao znanosti.
Pitanjem „Je li psihologija dovoljno znanstvena?“ zapravo se postavlja pitanje je li ona vrijedna povjerenja, može li joj se vjerovati? U vremenu kada ljudi sve manje vjeruju političarima, medijima i institucijama zadržalo se i raste povjerenje u znanost i znanstvenike. Polazi se od pretpostavke da ako je psihologija znanost i ako ju kao takvom osobe percipiraju, ona je vrijedna povjerenja i ljudi će više vjerovati u informacije koje psihologija daje i u zaključke do kojih dolazi.
Psihologija kao znanost
Psihologija kao znanost relativno je mlada disciplina. Poznata je izreka da „psihologija ima dugu povijest, a kratku prošlost“. Svoje korijene psihologija vuče iz filozofije, medicine i prirodnih znanosti. Različite su znanstvene discipline omogućile stvaranje čvrste osnove na kojoj se razvila moderna psihologija, ali upravo radi svoje povijesti pitanje statusa psihologije kao znanosti često se postavlja.
Nastojanje psihologije prema korištenju znanstvenih metoda i metodološkog pristupa te kvantificiranje i statistička obrada podataka približava ju prirodnim znanostima. S druge strane, proučavanje čovjeka kao socijalnog bića odlika je društvenih znanosti, dok zbog činjenice da je predmet proučavanja nerijetko mentalno iskustvo, psihologija ulazi u područje humanističkih znanosti.
Psihologija je u Hrvatskoj prema službenoj klasifikaciji društvena znanost, dok ju neke druge zemlje gledaju kao prirodnu znanost, znanost koja je podjednako povezana s prirodnim i društvenim znanostima ili pak kao zasebnu disciplinu.
Stavovi o psihologiji
Stavovi prema psihologiji kao znanosti tema su brojnih svjetskih istraživanja. Pokazalo se kako neki psihologiju uopće ne smatraju znanošću, već ju svrstavaju u pseudoznanosti1, smatraju da psihologija ne doprinosi u velikoj mjeri društvu naspram znanosti poput biologije, kemije, medicine i fizike. Također, dobiveno je nepovjerenje u rezultate psiholoških istraživanja i postavki2. Najučestalije kritike psihologije kao znanstvene discipline utemeljene su na argumentima da je psihologija zasnovana na zdravom razumu, da ne primjenjuje znanstvene metode, da rezultate ne možemo generalizirati na opću populaciju jer je svaka osoba različita i ne može se uspoređivati, da ne doprinosi predviđanju ponašanja, već ga samo opisuje3.
Stavovi prema psihologiji pod utjecajem su znanja iz područja psihologije. Percepcija psihologije kao znanosti pozitivnija je što pojedinci više o psihologiji znaju, pa se tako u jednom istraživanju sa studentima utvrđeno da se broj odslušanih kolegija iz područja psihologije pokazao pozitivno povezanim sa većom percepcijom psihologije kao znanosti4.
„Psihologiju smatram ne samo ekstremno korisnom, već i vitalnom za današnje društvo. Kao buduća pravnica gledam na psihologiju kao na znanost koja će mi puno pomoći u radu i za kojom ću često posezati. Žao mi je što na studiju nemamo obveznih predmeta vezanih uz psihologiju, pošto se usko bavimo ljudima.” (studentica prava)
Istraživanje percepcije psihologije
Percepcija psihologije ispitana je u mnogobrojnim studijama i kod različitih skupina ispitanika, od studenata do samih psihologa, no samo se mali broj istraživanja bavio time što o psihologiji kao znanosti misle druge znanosti, tj. osobe različitih akademskih smjerova. Također, nijedno se istraživanje do sada nije bavilo percepcijom psihologije u Hrvatskoj. Stavovi i percepcije pod utjecajem su kulturalnih razlika, iz čega slijedi da bi i percepcija psihologije mogla biti različita obzirom na državu ili društvo u kojem se istraživanje provodi.
Imajući te spoznaje na umu, u periodu od travnja do lipnja 2021. godine provedeno je istraživanje s ciljem ispitivanja percepcije psihologije kao znanosti u hrvatskoj akademskoj zajednici.
Cilj istraživanja bio je ispitati percepciju psihologije obzirom na akademski smjer, razinu obrazovanja, spol te upoznatost s psihologijom kako bi se, ukoliko postoje, otkrile razlike u percepciji psihologije kao znanosti obzirom na različite čimbenike te ispitala percepcija psihologije kao društvene ili prirodne znanosti.
Tko je sudjelovao u istraživanju?
U istraživanju je sudjelovalo 1030 ispitanika, od kojih je u konačnu analizu podataka uključeno 984 ispitanika, pri čemu je bilo 376 nastavnika (38.21%) i 608 studenata (61.79%). Obzirom na spol, sudjelovalo je 724 osoba ženskog te 260 osoba muškog spola. Ispitani su nastavnici i studenti različitih akademskih smjerova, od kojih je najviše bilo nastavnika i studenata društvenih i humanističkih znanosti.
Akademski status | Akademski smjer | Broj ispitanika |
Nastavnici | Psihologija | 34 |
Prirodne znanosti | 61 | |
Tehničke znanosti | 48 | |
Biomedicina i zdravstvo | 40 | |
Biotehničke znanosti | 13 | |
Društvene znanosti | 78 | |
Humanističke znanosti | 68 | |
Umjetničko područje | 34 | |
UKUPNO NASTAVNICI | 376 | |
Studenti | Psihologija | 61 |
Prirodne znanosti | 31 | |
Tehničke znanosti | 43 | |
Biomedicina i zdravstvo | 29 | |
Biotehničke znanosti | 40 | |
Društvene znanosti | 279 | |
Humanističke znanosti | 122 | |
Umjetničko područje | 3 | |
UKUPNO STUDENTI | 608 |
Provedba istraživanja
Ispitanici su prikupljeni slanjem poziva za sudjelovanje u istraživanju u studentske grupe te na službene e-mail adrese tajnika odsjeka i odjela fakulteta s zamolbom za daljnje prosljeđivanje. Studenti i nastavnici različitih akademskih usmjerenja koji su sudjelovali u istraživanju dali su svoj pristanak za sudjelovanje te im je bila zajamčena anonimnost odgovora. Ispitanici su pritiskom na link pristupali Upitniku u online obliku.
Upitnik percepcije psihologije kao znanosti konstruiran je za potrebe provedbe istraživanja po uzoru na upitnike koji ispituju sličnu tematiku5,6. Upitnik sadrži četiri skupine pitanja. Ispitanici su ispunili svoje demografske podatke i dali informaciju o prethodnom doticaju s psihologijom (npr. „Odslušao sam barem tri kolegija na području psihologije tijekom svojeg akademskog obrazovanja“), zatim im je prezentirano 17 tvrdnji o psihologiji kao znanosti (npr. „Psihologija kao znanost koristi znanstvene metode“; „Psihologija nikad neće biti dovoljno znanstvena jer se bavi subjektivnim fenomenima poput emocija“) s kojima su trebali izraziti stupanj slaganja na skali od 1 („uopće se ne slažem“) do 5 („u potpunosti se ne slažem“). Na kraju, pitani su u kojoj mjeri psihologiju smatraju prirodnom ili društvenom znanošću, te imali mogućnost na pitanju otvorenog tipa izraziti svoje mišljenje o psihologiji.
Što govore rezultati?
Rezultati provedenog istraživanja pokazuju kako je generalna percepcija psihologije kao znanosti u akademskoj zajednici pozitivna, većina ispitanika psihologiju smatra znanošću. Dobivene razlike između ispitanika različitih akademskih smjerova su relativno malene i povezane su s razlikama u predmetu i preciznosti mjerenja u različitim znanstvenim disciplinama. Ispitanici iz područja znanosti čije su mjere veoma precizne i predmet mjerenja lako mjerljiv, poput prirodnih i tehničkih znanosti, u manjoj mjeri procjenjuju psihologiju znanstvenom disciplinom. S druge strane, ispitanici iz područja humanističkih i društvenih znanosti, koji raspolažu manje preciznim mjerama i istražuju konstrukte koji se ne mogu direktno mjeriti, u većoj mjeri psihologiju smatraju znanošću. Očekivano, studenti i nastavnici psihologije u značajno većoj mjeri psihologiju procjenjuju kao znanost. Pretpostavka je da su ispitanici čije je područje učenja i rada psihologija blisko upoznati s psihologijskom disciplinom, znaju čime se psihologija bavi, svjesni su znanstvenog pristupa i statističkih metoda koje su nužne prilikom provedbe istraživanja i donošenja zaključaka u psihologiji te ih i sami primjenjuju u radu, zbog čega su skloniji na psihologiju gledati kao znanstvenu disciplinu.
„Psihologiju smatram pseudoznanošću jer iako koristi znanstvene metode, na kraju je interpretacija rezultata subjektivna koliko god se trudili da ne bude. Veliki dio psihologije počiva na zdravom razumu i cesto se nepotrebno komplicira oko jednostavnih stvari i daju se “fancy” nazivi teorijama koje opisuju nešto vrlo uobičajeno i svima poznato.“ (student fizike)
„Smatram da psiholozi u usporedbi sa svim drugim stručnjacima iz područja društvenih i humanističkih znanosti (a usudila bih se reći i prirodnih) svojim inicijalnim obrazovanjem dobivaju najviše znanja i najkompetentniji su u području metodologije istraživanja i statistike, što smatram preduvjetom za biti dobrim znanstvenikom.“ (nastavnica pedagogije)
Psihologija je pretežno ocijenjena kao društvena znanost uz male razlike u odnosu na akademski smjer procjenjivača. Nastavnici biomedicinskih znanosti su psihologiju ipak percipirali značajno sličniju prirodnim znanostima od nastavnika društvenih znanosti. Razlog tomu vjerojatno je što su različiti znanstveni smjerovi bili u doticajima s različitim granama psihologije, pa su u npr. medicinskom okruženju područja neuropsihologije i biopsihologije više uključena, dok su pojedinci u društvenim znanostima vjerojatno više upoznati s socijalnom ili edukacijskom psihologijom.
Dobivene su i spolne razlike u percepciji psihologije kao znanosti. Muški ispitanici iskazali su značajno niže rezultate na Upitniku percepcije psihologije kao znanosti nego ženski ispitanici. Spolne su razlike u skladu s teorijskim postavkama7 prema kojima muškarci psihologiju percipiraju kao „femininu“ i subjektivniju obzirom na ostale akademske smjerove zbog čega je ona manje znanstvena. Tome u prilog ide i trend feminizacije psihologije, uz sve veći broj studentica i sve manji broj muških studenata koji upisuju studije psihologije.
Postojanje razlike u percepciji psihologije kao znanosti između nastavnika i studenata potvrđeno je. Nastavnici su u prosjeku više percipirali psihologiju kao znanost od studenata, moguće zbog toga što su oni vjerojatno generalno više upoznati sa istraživačkom psihologijom od studenata te su imali više prilika upoznati se s područjem istraživanja i rada psihologa. Povezano s time, ispitanici koji su s psihologijom više upoznati, tj. oni koji su slušali predmete iz područja psihologije, u većem stupnju će psihologiju procijeniti kao znanost nego oni koji nisu imali kontakta s psihologijom kao znanosti. Slušanje kolegija iz psihologije upoznaje osobe sa metodama rada, istraživanja i donošenja zaključaka te omogućuje eliminaciju krivih pretpostavki o psihologiji kao znanosti i miskoncepcija o tome čime se psihologija uopće bavi.
„Znanstvene spoznaje proizašle iz psihologijskih istraživanja utkane su u brojne druge znanosti. Sve je psihologija! Nažalost psiholozi olako predaju cijele domene psiholoških istraživanja u ruke drugim (ne)znanostima koje ih proglašavaju svojim područjima i na taj način zloupotrebljavaju rezultate u svrhu zadovoljenja vlastitih interesa, istiskuju psihologe s potencijalnih radnih mjesta.“ (nastavnica psihologije)
„Psihologija i njezino “sljubljivanje” s jedne strane s biologijom, a s druge s razvojem umjetne inteligencije je nešto što će se sigurno razvijati u budućnosti. I to su divni momenti integracije znanosti i nalaženja rješenja za sretniji život mnogih ljudi“ (nastavnik, PMF)
Kako utjecati na percepciju psihologije kao znanosti?
Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da osobe koje su psihologiju procjenjivale dovoljno znanstvenom generalno imaju pozitivnije mišljenje i više znanja o psihologiji, iskazuju veći interes za suradnju s psiholozima i prepoznaju važnost primjene spoznaja u osobnom i profesionalnom životu. Interdisciplinarnost i suradnja psihologije s ostalim znanostima pokazuje se ključnom za daljnji razvoj psihologije te podizanje svijesti o područjima i načinu rada psihologa. Potrebno je educirati i popularizirati psihologiju kako bi mišljenje i stavovi prema psihologiji kao znanosti postali pozitivniji.
Neosporna je činjenica da je psihologija prisutna u svakodnevnom životu i da se bavi različitim aspektima funkcioniranja pojedinca. Postavlja se pitanje trebaju li se psiholozi truditi da psihologija postane još više fokusirana na znanost ili postoji opasnost da se na taj način psihologija udalji od pojedinca i prakse kroz koju nastoji pomoći?
Maja Jugovac, Karlo Devčić
Studenti psihologije, FFRi
Literatura
1 Aleksandrova-Howell, M. V., Abramson, C. I., Cota, L. D., Braches, D. A., Karitsky, I. N., Antonenko, I. V. i sur. (2019). The view of Russian psychology students on whether psychology is a science. International Journal of Comparative Psychology, 32, 1-27.
2 Munro, G. D. i Munro, C. A. (2015). „Soft“ vs „hard“ psychological science in the courtroom. The Jury Expert, 27(2), 1-5.
3 Lilienfeld, S. O. (2012). Public skepticism of psychology: Why many people perceive the study of human behavior as unscientific. American Psychologist, 67(2), 111-129.
4 Provost, S. C., Martin, F. H., Peacock, A., Lipp, O. V., Bath, D. i Hannan, G. (2011). University student’s views on the nature of science and psychology. Psychology, Learning and Teaching, 10(2), 128-145.
5 Renken, M. D., McMahan, E. A. i Nitkova, M. (2015). Initial Validation of an Instrument Measuring Psychology-Specific Epistemological Beliefs. Teaching of Psychology, 42(2), 126-136.
6 Friedrich, J. (1996). Assessing students’ perceptions of psychology as a science: Validation of a self-report measure. Teaching of Psychology, 23(1), 6-13.
7 Mercer, J., Sander, P., Williams, S. i Jones, T. (2013). Emotions or science? Pre-tertiary males’ accounts of psychology as a subject choice. Psychology Teaching Review, 19(1), 9-20.