Alkoholizam je psihički poremećaj koji dovodi do brojnih patoloških procesa i mijenja način na koji mozak funkcionira. Kad popijemo piće, ono dospijeva u želudac i preko sluzokože želuca ulazi u krvotok. Krv ga prenosi kroz organizam u sve organe i dijelove tijela. Iz svega ovoga jasno je da dugotrajna konzumacija alkohola izaziva brojna oštećenja unutar čitavog organizma kao npr.:
- Oštećenje živčanog sustava: odumiranje moždanih stanica u kori mozga te posljedično moralno, umno propadanje, promjena osobnosti, nekritičnost, zaboravljivost;
- Oštećenje malog mozga: smetnje ravnoteže i drhtanja prstiju;
- Oštećenje perifernih živaca (nesiguran hod, paraliza);
- Alkoholna epilepsija;
- Karijes, paradentozu;
- Oštećenje srčano-žilnog sustava;
- Oštećenje probavnog sustava;
Psihičke poremećaje (promjene raspoloženja, depresija, delirium tremens – psihomotorni nemir, strah, potpuna dezorijentacija u vremenu i prostoru te karakteristične halucinacije sitnih životinjica ili insekata, patološka ljubomora i drugo).
Stavovi prema pijenju formiraju se već u djetinjstvu i ranoj adolescenciji i to vrlo često po modelu identifikacije s najbližima. Alkoholizam kao takav obiteljska je bolest. Na žalost kod nas stoljećima gradi se pozitivan odnos prema konzumaciji alkohola i tolerantan odnos spram „neupadljivih alkoholičara“ tzv. funkcionalnih alkoholičara (ljudi koji radno i obiteljski sasvim zadovoljavajuće funkcioniraju i koje okolina ne percipira kao alkoholičare već kao ljude koji si vole popiti).
Što je toliko privlačno u alkoholu?
Alkohol utječe na način da „ruši“ unutarnje kočnice i u malim količinama, (0,2-0,3 promila) stvara osjećaj opuštenosti, gubitak sramežljivosti. Takvo psihičko stanje potiče druželjubivost i olakšava bliskost s drugim ljudima. Isto tako alkohol oslobađa od osjećaja umora, iscrpljenosti, dosade te dovodi osobu u ugodna emocionalna stanja. Povećanjem promila, do određene granice, euforija raste i stvara osjećaj svemoći i slobode kao i osjećaj da se sve može postići s lakoćom. Opijena osoba vrlo brzo prihvaća uljepšanu i idealiziranu sliku samoga sebe. Tko to jednom doživi nakon otrežnjenja i ružnog suočavanja s realitetom ima potrebu ponoviti isti osjećaj lažne svemoći. Žudnja da se osjeti učinak nalik prvotnome sve je veća. Kao i kod svake druge ovisnosti, tako i u slučaju alkohola tolerancija brzo raste i potrebne su sve veće količine za isti učinak. S druge strane željeno je djelovanje alkohola sve kraće i sve manje nalik prvotnome. Pijanstvo „oslobađa“ osobu od vlastitih obaveza i odgovornosti, „oslobađa“ identitet od društvenih uloga tako da čitava okolina ispašta kako bi alkoholičaru nakratko bilo lijepo. U fazi prenapijanja jedino što se alkoholom postiže jesu emocionalna praznina i tupost. Tijekom ovakvog stanja alkoholičar je u potpunosti nezainteresiran za sve što se oko njega zbiva.
Kako prepoznati je li osoba ovisna o alkoholu?

- nesavladiva žudnja za konzumiranjem alkoholnog pića;
- gubitak kontrole tj. nemogućnost prestanka pijenja alkohola kad se jednom započne (alkoholičar ne može popiti čašu pića i stati, već se nastavlja opijati);
- porast tolerancije tj. potreba za sve većom količinom alkohola kako bi se postigao isti učinak;
- zanemarivanje svakodnevnih obaveza, obitelji, prijatelja i posla;
- znakovi fizičke ovisnosti (apstinencijske krize) kod prestanka pijenja-drhtanje ruku, znojenje, mučnina itd;
- nastavak pijenja unatoč spoznaji koliko je to štetno.
Mladi i alkohol

Jesmo li licemjerni spram vlastite djece?
Mnogi roditelji nisu sigurni kada i kako razgovarati s vlastitom djecom o temi kao što je alkohol. Pojedini roditelji misle da o tome i ne treba govoriti ukoliko je sve u redu iz straha da sam razgovor ne postane okidač pijenja. Međutim nismo svjesni činjenice da im šaljemo poruku i samim ponašanjem kao i izbjegavanjem same teme. Konzumirajući ga zapravo „pričamo o njemu“ i kada ne pričamo. Alkohol je sveprisutan, a roditeljski je dom uvijek prvo mjesto iz kojega proizlazi navika i kultura pijenja. Naravno da problem svojom kompleksnošću nadilazi granice obiteljskoga doma, no činjenice ipak govore da je nedostatak obiteljskoga nadzora ključni razlog zbog kojega mladi neumjereno piju.

Iako tinejdžeri vole kršiti pravila, oni ih s druge strane, na svoj način, traže i trebaju jer su to okviri koji im pružaju osjećaj sigurnosti. Svi dokazi idu u smjeru koji pokazuje da obitelji unutar kojih postoje jasna pravila o pijenju (ali i posljedice u slučaju kršenja tih pravila) iznjedre djecu koja imaju zdrav stav prema alkoholu. Kako u toj dobi kreću i prvi izlasci a utjecaj vršnjaka je sve veći, evo nekoliko smjernica koje vam mogu pripomoći u razgovoru s vašim tinejdžerom:
Prije nego započnete razgovor, uzmite si malo vremena sami sa sobom. Razmislite što vam je važno da vaše dijete shvati, razmislite o vlastitom iskustvu i stavu koji i vi sami imate prema alkoholu. Vi najbolje poznajete vlastito dijete, stoga uzmite u obzir njegove/njezine moguće reakcije i pripremite se kako biste na njih mogli primjereno reagirati. Budite spremni i na pitanja koje bi vam dijete moglo postaviti kao npr. Kada ste vi popili prvo piće? Jeste li se napili?….Budite iskreni u svojim odgovorima. Ukoliko ste i sami povremeno prekomjerno popili, navedite posljedice koje ste uslijed toga imali. Ukoliko pak ne konzumirate alkohol, uputite ih u to kako ste uspjeli odoljeti pritisku vršnjaka, što vas je motiviralo i pomoglo vam u tome.
Pitajte svojeg tinejdžera što zna o alkoholu i što misli o tome zašto mladi danas toliko piju. Pažljivo slušajte i nemojte prekidati jer će se na taj način vaš tinejdžer osjećati prihvaćenim. Njezino/njegovo razmišljanje o alkoholu bit će za vas dobar uvod koji će vam pokazati u kojem smjeru voditi razgovor.
Kontrolirajte vlastite emocije ukoliko čujete stvari koje vam se ne sviđaju. Umjesto toga osvijestite emocije i usmjerite ih na konstruktivan način.
Iznesite par kratkih i jasnih činjenica o štetnosti alkohola i posljedicama ranog pijenja.
Zajedno utvrdite razloge zbog kojih nije dobro piti (npr. opadanje školskog uspjeha, lošiji rezultati u sportu – ukoliko se vaše dijete bavi nekim od sportova i slično).
Razgovarajte o načinu na koje vaše dijete može odbiti alkoholno piće u vlastitome društvu, a da se pritom ne osjeća odbačenim.
mr.sc. Sandra Milotti Ašpan,
psihologinja Zdravog grada Poreč






