Današnji način života stavlja pred nas mnogo izazova i ne ostavlja nam puno vremena za brigu o sebi, kako o svom tjelesnom zdravlju, tako i onom mentalnom. Mentalno zdravlje je pojam koji se koristi za opisivanje našeg emocionalnog, psihičkog i socijalnog stanja. On je važan aspekt cjelokupnog zdravlja i naše dobrobiti. Utječe na to kako se osjećamo, kako razmišljamo i djelujemo dok prolazimo kroz život. Također, pomaže nam odrediti načine na koje se suočavamo sa stresom, kako se odnosimo prema drugima i kako donosimo odluke. Ljudi se različito nose s vlastitim životnim teškoćama, a onda kada nastanu emocionalne ili psihičke smetnje ustručavaju se potražiti stručnu pomoć, često iz straha da će biti osuđivani, ali i nedostatka informacija o tome kojem se stručnjaku mogu obratiti za podršku oko svog problema. Iako se pitanjem mentalnog zdravlja bave psihijatri, psiholozi i psihoterapeuti, oni pružaju tretmane za različite potrebe i mentalna stanja ljudi. Kada je vrijeme da potražimo stručnu pomoć i kojem se stručnjaku obratiti ovisno o poteškoći s kojom se suočavamo?
Psihijatar
Psihijatri su liječnici koji su završili medicinsko obrazovanje i specijalizirali se za psihijatriju. Educirani su za prepoznavanje simptoma različitih bolesti pa tako i psihičkih poremećaja, dobro poznaju anatomiju i funkcije mozga te fiziološke procese u čovjeku. Njihov tretman je prvenstveno usmjeren na liječenje organske disfunkcije u tijelu odnosno postavljanje najprikladnije farmakološke terapije za postizanje kemijske ravnoteže u organizmu te praćenje njenog učinka tijekom vremena. Dakle, oni propisuju lijekove i postavljaju dijagnoze psihičkih poremećaja. Najčešće su zaposleni u bolnicama i privatnim praksama te rade s osobama koje imaju teže psihičke smetnje. Često rade sa psiholozima i ostalim stručnjacima kako bi pacijentima omogućili sveobuhvatnu skrb i cjelovitiji oporavak. Mnogi se dodatno educiraju u nekim psihoterapijskim pravcima te provode psihoterapiju i psihološko savjetovanje.
Psiholog
Psiholog je stručn
jak koji je završio studij psihologije na kojem je stekao znanja o brojnim aspektima psihičkih procesa i ljudskog ponašanja općenito. On ne propisuje lijekove već se njegov tretman sastoji prvenstveno od razgovora i raznih savjetodavnih tehnika, kojima nastoji pomoći klijentu da bolje razumije sebe, svoje emocije, motivaciju, odnose i sl. Može pružati podršku za široki raspon poteškoća npr. kod blagih emocionalnih tegoba, poremećaja u ponašanju, podrška nakon gubitaka ili kod specifičnih životnih situacija, itd. Također, za razliku od psihijatra i psihoterapeuta (koji nisu psiholozi), psiholog u svom radu smije primjenjivati i psihologijske testove kojima može ispitati psihičke smetnje, osobine ličnosti, inteligenciju osobe i dr. Psiholog koji je zaposlen u bolnici surađuje sa psihijatrom te primjenjuje i interpretira psihologijske testove čime psihijatru pomažu u donošenju adekvatne dijagnoze. Primjena psihologijskih znanja moguća je u raznim područjima ljudskog funkcioniranja, stoga su psiholozi zaposleni na raznim mjestima i ovisno o tome stječu specifična znanja za uža područja psihologije. Tako razlikujemo kliničke psihologe, savjetodavne, školske, organizacijske, sportske i dr. U svom radu često rade na prevenciji raznih emocionalnih tegoba i psihičkih poremećaja, najviše kroz psihoedukaciju. Psihološko savjetovanje može biti jednokratno ili trajati određeni kraći period, a uglavnom je vezano za trenutne životne probleme ili krize. Da bi mogli provoditi psihoterapiju, psiholozi moraju završiti edukaciju iz nekog psihoterapijskog pravca.
Psihoterapeut
Psihoterapeuti su licencirani stručnjaci koji u svom radu primjenjuju razne psihoterapijske metode i tehnike. Za razliku od psihološkog savjetovanja, psihoterapija je dublji proces koji zahtijeva duže vremensko razdoblje i spremnost rada na sebi te se temelji na odnosu povjerenja s terapeutom. Da bi postala psihoterapeut, osoba mora nakon završenog obrazovanje iz psihologije, medicine, socijalnog rada i edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije, pedagogije ili logopedije, završiti edukaciju iz nekog psihoterapijskog pravca, koja u prosjeku traje od tri do pet godina. Psihoterapijsku školu mogu upisati i osobe drugih struka nakon što završe dodanu edukaciju iz propedeutike. Među najpoznatijim psihoterapijskim školama su geštalt terapija, kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), realitetna terapija, transakcijska analiza, psihoanaliza, itd. Pravci se međusobno razlikuju u svom teorijskom okviru i terapijskim tehnika, a svima je zajednički cilj da klijente potaknu na bolji uvid u sebe samoga i svoje poteškoće. Psihoterapija je usmjerena na smanjenje simptoma emocionalne, kognitivne i ponašajne prirode kroz prepoznavanje čimbenika koji uzrokuju i održavaju problem te povećanje osobnih resursa i učenje novih strategija suočavanja. Korisna je kod različitih problema kao što su odnosi s drugim ljudima, narušeno samopouzdanje, emocionalna nestabilnost, traume, problema ovisnosti, lakših ili težih psihički poremećaja i sl. Dakle, ono gdje se razlikuju tretmani psihologa i psihoterapeuta je to da se psiholog uglavnom bavi pružanjem podrške i savjetovanja u nošenju s trenutnim poteškoćama, prilagodbom na promjene ili privremena psihička stanja, dok se kroz psihoterapiju radi na samoj psihopatologiji odnosno na specifičnim simptomima psihičkih ili emocionalnih poremećaja.
Kada potražiti stručnu pomoć i kome se obratiti?
Stručnjacima koji se bave područjem mentalnog zdravlja zajednički je u cilju promicanje osobne dobrobiti pojedinca odnosno poboljšanje kvalitete njihova života. Svaki od ranije spomenutih stručnjaka nastoji iz svog specifičnog kuta istražiti prirodu problema i identificirati najprikladniju vrstu intervencije za njegovo rješavanje. Psiholozi, psihoterapeuti i psihijatri često međusobno surađuju kako bi osobi omogućili najbolji mogući tretman. Ono što često ljude sprječava da potraže stručnu pomoć je ideja da se sami moraju snaći u trenucima poteškoća, a s prolaskom vremena povećava se rizik za razvoj ozbiljnijih psihičkih tegoba. Osobe koje doživljavaju ozbiljne psihičke smetnje, koje su vidljive kroz ekstremne promjene raspoloženja i ponašanja, koje može biti popraćeno i tjelesnim simptomima čime je narušeno njihovo svakodnevno funkcioniranje trebaju zatražiti pomoć psihijatra, kako bi se postavila adekvatna dijagnoza i terapija lijekovima. Sama farmakološka terapija djeluje isključivo na simptom smanjujući njegove učinke, ali ne djeluje na uzroke koji su do njega doveli. Stoga je korisno uključiti se i u psihoterapijski tretman gdje osoba može istražiti uzroke svojih simptoma i naučiti kako se s njima nositi. Psihologu se mogu javiti osobe koje prolaze kroz neke životne izazove s kojima se teško nose i koje procjenjuju da nemaju adekvatne vještine za suočavanje s teškoćama. Kroz psihološko savjetovanje nastoji se osnažiti klijenta i zajedno s njime pronaći njegove emocionalne blokade i najbolje moguće rješenje za njegov problem. Savjetovanje i psihoterapija nisu namijenjene samo osobama koje boluju od psihičkih poremećaja, već mogu koristiti i osobama koje žele poraditi na sebi, osvijestiti svoje emocije, misli i ponašanja i sagledati svoju životnu priču iz neke nove perspektive.
U konačnici ne postoji univerzalno rješenje i jednostavan odgovor na pitanje kojem se stručnjaku javiti, važno je da kada osoba primijeti kod sebe teškoće koje traju već neko vrijeme i ne može ili ne zna kako s njima, zatraži pomoć za sebe počevši od svojeg doktora opće medicine ili psihologa, koji će onda procijeniti koji bi tretman bio najkorisniji ovisno o poteškoći s kojom se suočava.
Emina Nezirević
psihologinja Zdravog grada Poreč
