Osnovne vrijednosti i znanja stječemo u obitelji. Način na koji komuniciramo naučen je u obitelji. Kakva ćemo ličnost biti i kakvu ćemo obitelj formirati u velikoj mjeri rezultat je odnosa obitelji iz koje dolazimo. Važnost koju obitelj ima za razvoj zdrave ličnosti je nemjerljiva. Ipak, kao da se samo po sebi podrazumijeva činjenica da ljudi znaju kako odgajati djecu da odrastu u zdrave, samostalne i odgovorne osobe.

Roditeljska uloga uvijek je predstavljala veliku odgovornost, međutim, nikada se ona nije teže nosila i nikada nije bila zahtjevnija nego što je danas. Od suvremenog se roditelja očekuje da dobro poznaje razvoj djeteta, da primjenjuje adekvatne odgojne postupke, da koristi i traži nova znanja i vještine. Od roditeljske uspješnosti u odgojnom djelovanju uvelike ovisi na koji će se način dijete razvijati, hoće li imati prilike za razvoj svojih potencijala.

U društvu koje se stalno mijenja proces transformacije zahvaća i obitelj i to na strukturalnoj i funkcionalnoj razini, što se znatno odražava na rast i razvoj djece. Ako želimo stabilizirati djecu, onda treba najprije stabilizirati odgajatelje, a prvenstveno roditelje.

Cilj programa BITI RODITELJ je razvoj njihovih roditeljskih kompetencija za uspješniju ulogu u obitelji.
Program je temeljen na postavkama humanističke psihologije i logoterapijskom pristupu – traženja smisla.

Izdvojimo li iz konteksta socijalne fenomenologije – obitelj, onda primjećujemo niz mutacija kojima je ona zahvaćena i to na nivou:

1. strukture – reduciran broj članova, učestale rastave, tkz. single osobe u ulozi roditelja…
2. funkcionalnosti – neusklađeni odgojni pristupi, loši odnosi, površna komunikacija, nasilje…

Sagledamo li, s druge strane, pojavnosti ponašanja u populaciji djece i mladeži, onda zamjećujemo: fascinaciju elektronikom gdje su im putem videa dostupni kojekakvi sadržaji, okrnjeno odrastanje u kojem su prepušteni veći dio vremena sebi, medijima, vršnjacima, sklonost samovolji i nepoštivanju autoriteta i sve češće generiranje akumuliranih problema u devijantna ponašanja (nasilje, ovisnost, kriminal).
Brojne epidemiološke studije kod nas i u svijetu potvrđuju porast devijacija u ponašanju mladih.

Navedene pojavnosti u obitelji, odnosno kod djece, naveli smo ne zbog kauzalnog zaključivanja (uzrok – posljedica), jer je njihova etiologija znatno složenija, već zbog isticanja zahtjevanosti roditeljske uloge.

Stoga smo procijenili da je potrebno ponuditi program koji će pomoći roditeljima da se osnaže u svojoj ulozi i doprinesu poboljšanju obiteljskih odnosa i efikasnijem reagiranju u kritičnim situacijama.

Edukativni program BITI RODITELJ koncipiran je na ciklusu tematskih predavanja (prijenos znanja) i pratećih radionica (razvijanje vještina).

Naglasak u programu BITI RODITELJ je na procesu rasta, razvoja i mijenjanja. Nitko se ne rađa sa roditeljskom ulogom već je postepeno razvija aktualizacijom očuvanih vlastitih potencijala i odgovornim angažmanom u konstelaciji obiteljskih odnosa. Dinamika obiteljskih odnosa se stalno mijenja što traži i promjenu uloge roditelja u konkretnim životnim situacijama, ali je važno da prepoznaju vlastitu socijalnu određenost, tj. da se ostvaruju u zajedništvu sa drugim ljudima te da u tome uspiju pronaći smisao. Tko ne uviđa smisao promjene i vlastitog doprinosa cjelini – obitelji, taj neće mijenjati svoje ponašanje. Roditelji nisu odgovorni za učinkovitost svoje djece, ali su odgovorni za primjer koji im kao roditelji daju.

Navedeno proizlazi i teoretskih postavki humanističke psihologije i logoterapije na kojima je baziran cjelokupni program.
Pretpostavka je da ćemo programom BITI RODITELJ unaprijediti obiteljske odnose, podržati roditelje u rješavanju složenih situacija, a posredno utjecati na daljnji rast i razvoj njihove djece.

Program je usmjeren na:

[list style=”orb” color=”green-lite”]

• individualnu razinu odnosno na procesu osobnog rasta, razvoja i mijenjanja roditelja kako bi se prilagodili zahtjevima suvremenog roditeljstva;
• neposredno okruženje i jačanje zaštitnih čimbenika u obitelji čime se povećava obiteljska funkcionalnost, kapacitet obitelji za promjenu uloga i odgojnih postupaka roditelja u konkretnim životnim situacijama u cilju najboljeg mogućeg vlastitog doprinosa cjelini te zdravom rastu i razvoju vlastite djece.

• [/list]