Statistika zna svoje, ali tko voli biti prosjek?
Već čitav niz godina govorimo o katastrofalnoj demografskoj slici u Hrvatskoj. Priča je uvijek više-manje ista, sve se kasnije ženimo, sve smo kraće u braku a prag tolerancije nam sustavno opada.
Podaci Državnog zavoda za statistiku navode da se razvrgava svaki treći brak. Najveći broj razvedenih bili su u braku između deset i četrnaest godina. Dakako, govorimo o prosjeku budući da ima brakova koji se raspadnu nakon tri mjeseca kao i parova koji se odluče na rastavu u nešto poznijim godinama. U najvećem broju razvode se muškarci i žene u dobi od 30-39 godina.
Možda niste znali da prema Obiteljskom zakonu, postoje pretpostavke za razvod braka a to su:
- ako sud utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili
- ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, ili
- ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju razvod braka.
Naravno, nitko vam ne može reći što je prava odluka za vašu obitelj i je li došao trenutak za rastavu ili nije. Dok jedni kažu da se prava ljubav nikada ne zaboravlja, drugi navode da je bolje dobar razvod nego li loš brak. Ostati ili ne ostati u braku u kojem je prevelikog popuštanja, nepodnošljivih zahtjeva, galame i grubosti, nasilja i možda niti trunke ljubavi, osobna su odgovornost i odabir. Ukoliko imate djecu imajte uvijek na umu da djeca razvedenih roditelja kao i djeca roditelja koja žive u neprestanim i teškim svađama često nose brojne ožiljke.
Velika je razlika razvode li se muž i žena ili mama i tata
Proces rastave iznimno je stresan događaj a tijek oporavka, kažu stručnjaci, traje otprilike godinu i pol dana nakon što je i formalno pred sudom zaključeno da brak više ne postoji. Iskustvo i praksa uvjerili su me u to da dok sud zaključi svoje, proces može potrajati i do 10 godina. Stoga, pokušajte primijeniti vrlo jednostavno pravilo:
dogovorite se sami oko što više detalja, ukoliko je to ikako moguće, jer u suprotnom slijedi mukotrpno uzajamno iscrpljivanje.
Najviše pitanja, kada je riječ o razvodu odnose se na djecu, stoga ćemo u daljnjem tekstu posvetiti pažnju toj temi i često postavljenim pitanjima.
Često postavljena pitanja
Da li djetetu reći o razvodu braka i kada?
Ukoliko ste uistinu odlučili razvesti se, važno je da porazgovarate sa svojim djetetom o tome da će doći do razvoda. Porazgovarajte o tome na miru, prije nego li do promjena dođe jer je cilj razgovora pripremiti dijete na promjene koje razvod sa sobom donosi. Dobro je da oba roditelja u tom trenutku budu uključena u razgovor te tom prilikom dajte djeci do znanja da razvod braka znači promjenu među vama u partnerskom odnosu i promjenu u zajedničkom životu, no kako kao roditelji i dalje imate jednaku ulogu u djetetovu životu.
Što reći djetetu o razvodu?
Dijete sebe i roditelje doživljava kao cjelinu te ne može razumjeti razloge zbog kojih se roditelji razvode. Naravno sve je to ovisno o dobi, te su mlađa djeca sklonija sebi samoj pripisivati krivnju za rastavu. Prvo i osnovno, potrebno je djeci objasniti da ona nisu kriva niti odgovorna za rastavu. Sadržaj i količinu informacija prilagodite djetetovoj dobi. Što se nekih intimnijih informacija o vašem braku tiče, nije ni prostor niti vrijeme da time opterećujete vlastitu djecu.
Kakve su djetetove reakcije s obzirom na dob?
Dojenačka dob – često omalovažavamo važnost i osjetljivost dojenčeta uz pretpostavku da su djeca mala i ne razumiju što se oko njih zbiva. Upravo u tome i jest problem što u toj dobi djeca primaju informacije na emocionalno-fiziološkoj razini što kasnije može izazvati mnogobrojne razvojne poteškoće. Dojenče primjećuje razliku u načinu na koji se na njega reagira kao i u količini dodira. Mogu se uznemiriti i poremetiti vlastite, uspostavljene ritmove, budnosti i spavanja, hranjenja i eliminacije (probavne tegobe). Djetetu možete pomoći na način da održavate uobičajenu rutinu i ukoliko je moguće uključiti i drugog roditelja.
Djeca u dobi od 2. do 5. godine – primjećuju da jedan od roditelja ne živi u kući iako im baš i nije jasno zašto je to tako. Mogu se javiti poteškoće oko odvajanja, regresija u ponašanju, emocionalna fluktuacija, noćne more. Roditelji mogu pomoći na način da djeci-djetetu posvete više vremena, dopuste tu i tamo pokoje regresivno ponašanje u razumnom roku uz jasne granice.
Djeca u dobi od 6 do 10 godina – Razumiju da razvod braka znači da roditelji više neće živjeti zajedno te da se roditelji više ne vole. Često sebe krive za razvod, brinu o promjenama u svakodnevnom životu. Pokazivati će znakove ljutnje i žalosti zbog odsutnosti jednog roditelja, a mogu biti i agresivni i ljuti na roditelja kojeg optužuju. Ovdje je važno da roditelji prenesu djeci poruku da ona nisu odgovorna za razvod i da će se i dalje nastaviti brinuti o njima.
Djeca u dobi od 11 do 15 godina – razumiju značenje razvoda ali mogu imati teškoća s prihvaćanjem promjena koje razvod donosi njihovoj obitelji. Kao i u prethodnim razdobljima i ovdje je važno potaknuti djecu na izražavanje vlastitih emocija i podučiti ih kako da se nose s teškim i neugodnim emocijama te im objasniti da nisu odgovorna za razvod.
Adolescenti u dobi od 16 do 19 godina – mogu se osjećati napuštenim od roditelja, povući se u svoj svijet (od prijatelja, vršnjaka i omiljenih aktivnosti). Obično reagiraju impulzivno te se kao reakcija na razvod javlja bijes, agresivnost, a i depresija. S obzirom da je to ionako razdoblje „oluja i nagona“ važno im je dati prostora za razgovor i imati razumijevanja za njihove emocionalne preturbacije.
O čemu ovise djetetove reakcije?
Puno je čimbenika koji utječu na djetetove reakcije i samu prilagodbu: od djetetove dobi, temperamenta osobina ličnosti djeteta, socijalne podrške djeteta kao i socijalne podrške bivših supružnika, načina na koje je dijete doznalo za rastavu, komunikacije koju roditelji imaju, promjena koje su se zbile nakon rastave, učestalosti viđenja s oba roditelja i mnogih drugih faktora. Sve su ovo čimbenici koji nam daju prostor za djelovanje, na neke možemo utjecati više a na neke manje. Koliko god je moguće pretvorite ove prostore u zaštitne čimbenike koji će vama i djetetu olakšati i ublažiti promjene.
Koje su najčešće „klopke“ ili kako da sve ovo bude što bezbolnije?
Često razmišljamo na način da ćemo razvodom riješiti sve naše probleme. Na žalost moram vas obavijestiti da to baš i nije tako. U stvari osim što vas je netko razdužio bračne dužnosti sve je ostalo isto, ponekad lakše jer nema nasilja, ponekad teže jer to dijete treba viđati tog roditelja koji je znao biti nasilan a vi strahujete što će biti s vašim djetetom. Onda je opet sve lakše jer nemate grč u želucu kada dolazite kući ali ste zato morali pronaći još jedan posao pa ste dobili neki novi grč… i tako redom. Razvod je najčešće popraćen konfliktnim odnosom među partnerima koji vlastite osjećaje prenose i na odnos roditeljstva te se svađe u partnerskom odnosu zamjenjuju svađama vezane uz odgoj i skrb djeteta. Koliko god da ste razočarani imajte na umu da su djeci oba roditelja jednako važni. Što se samog odnosa s djetetom/djecom tiče nastojite izbjegavati ponašanja i obrasce koji narušavaju međusobne odnose npr:
- Prečesto zvanje djeteta i inzistiranje na dugim razgovorima dok boravi kod drugog roditelja (osim ako ne postoji opravdana opasnost za sigurnost djeteta).
- Neprestano preispitivanje djeteta što je radilo kod drugog roditelja.
- Kašnjenje u dolascima po dijete i u vraćanju djeteta.
- Slanje poruka drugom roditelju preko djeteta (reci tati da….treba platiti alimentaciju ….)
- Uzimanje djeteta (s aktivnosti) bez najave i prethodnog dogovora s drugim roditeljem.
- Zanemarivanje djetetovih školskih obveza jer je tako lakše i naizgled smo onaj „zabavniji i bolji roditelj“.
Ovo su samo neka od ponašanja koja narušavaju vaše međusobne odnose i otežavaju vama kao i djetetu prilagodbu na novonastalu situaciju. K tomu dodano utječu i na djetetov razvoj.
mr. sc. Sandra Milotti Ašpan
dipl. psiholog – profesor