Roditelji prvašića, polaznici prvih razreda i učitelji ovih se dana suočavaju s novom situacijom a to je odlazak djeteta u prvi razred. Što ta nova situacija znači za dijete, odnosno obitelj?
Polazak u školu izuzetno je značajan, kako za dijete, tako i za roditelje, mnogo značajniji nego što se obično misli.
O prvim danima školovanja, o prvom susretu djeteta sa školom i učiteljicom, uvelike ovisi uspješnost njegovog daljnjeg školovanja pa ga možemo smatrati presudnim trenutkom za budući život djeteta.
Reakcije bilo pozitivne ili negativne – neminovne su. Što primjećujete, jesu li djeca pripremljena za polazak u školu?
Prvi školski dani posebno su iskustvo i za djecu i za roditelje i za učitelje. Puno je emocija, očekivanja, pitanja, neizvjesnosti…
Već pri prvom susretu djeteta sa školom moguće je primijetiti da je za jedne taj trenutak neobično sretan. U školu ulaze ozarena lica, nestrpljivi da što prije upoznaju svoju novu okolinu i učiteljicu.
Nažalost, ima i djece koji dolaze sa suzama u očima, puni straha i neizvjesnosti. Jednom riječju, već pri prvom susretu budućih prvašića sa školom jasno je da djeca u školu dolaze vrlo nejednako pripremljena.
Roditelji postavljaju mnoga pitanja: Kako će se naše dijete prilagoditi zahtjevima škole? Hoće li biti uspješno? Hoće li naći prijatelje? Hoće li učiteljica imati dovoljno razumijevanja za dijete? Kako što bezbolnije prevladati eventualne roditeljske dileme i napore vezane uz prve školske dane?
Zabrinutost roditelja potpuno je razumljiva obzirom da će početna prilagodba na školu znatno utjecati na osjećaj zadovoljstva, radosti, motivacije za učenjem …
Za početak, veliku važnost ima pozitivan i optimističan stav roditelja prema školi i učiteljici. To znači da nikako ne smijemo plašiti dijete školom i obavezama koje ga očekuju. Svako dijete će biti ponosno i sretno ako mu damo do znanja i na različite načine pokažemo kako je ono spremno i sposobno prihvatiti sve zadatke koji ga u očekuju, kako vjerujemo da će biti uspješan, kako će u školi puno naučiti i postajati svaki dan pametnije, kako će steći puno prijatelja.
Dešava se, a u tome roditelji posebno griješe, da dijete straše učiteljicom, da pred djetetom loše govore o učiteljima.
Učitelj mora biti autoritet djetetu, autoritet vrijedan poštovanja, jer će tako dijete lakše izvršavati zadatke koje mu učitelj postavi.
Koje biste konkretne savjete uputili roditeljima – kako organizirati odlazak u školu i dolazak iz škole, kako organizirati vrijeme za igru i učenje…
Roditelji, bilo bi dobro da se barem u prvim danima škole oslobodite svojih radnih obaveza – ako je ikako moguće uzmite godišnji odmor, kako bi se posvetili djetetu i njegovim prvim koracima u školu. Nemojte svoje roditeljske dužnosti ali i radosti prenositi na druge osobe, jer dijeti želi podijeliti svoje pre dojmove i iskustva upravo s vama. Otpratite dijete u školu, Važno je u školu krenuti na vrijeme kako se dijete ne bi bojalo da će zakasniti. Ako možete dočekajte dijete ispred škole. Poljubite ga i pitajte kako je bilo u školi. Dijete mora znati da su njegove obveze i škola i vama važne. Posvetite mu dovoljno vremena nakon povratka iz škole. Pažljivo saslušajte dijete kad vam priča o školi. Uz školske obveze djetetu ostavite vremena i za igru. Nakon što se odmorilo možete krenuti u izradu domaće zadaće.
Koliko djetetu treba pomoći u njegovim zadacima? Koja je uloga roditelja?
Pomoć roditelja svom prvašiću od velikog je značaja – na taj mu način učvršćujemo samopouzdanje jer pridajemo važnost njegovim novim obavezama, a poneka je djetetu potreban i konkretna pomoć u pisanju zadaća, crtanju ili rješavanju nekih zadataka.
Pomoć u izradi zadaće ne znači uraditi je umjesto njega. Zajedno s prvašićem pogledajte što sve mora uraditi. Pomognite mu da pravilno rasporedi vrijeme. Saslušajte što je dijete naučilo.
Ukoliko dijete nešto pogriješi, ne bi trebalo iskinuti listove, vikati, gubiti strpljenje. Treba ga mirno pitati je li zadovoljno učinjenim i može li bolje. Time pomažete djetetu da se osjeti važnije i sigurnije.
Treba li dijete pisati zadaću odmah po povratku iz škole?
Može i ne mora. Vrijeme najpogodnije za pisanje zadaća ovisit će o samom djetetu i njegovim psihofizičkim osobinama. Neka će djeca čim dođu iz škole odmah sjesti za svoj radni stol i pisati zadaću ili svojim roditeljima pokazivati što su sve naučila u školi. Međutim, ako dijete pokazuje znakove umora ili trenutačne nezainteresiranosti za zadaću, ili svoju torbu ostavljaju da bi je odmah zamijenili igračkama, roditelji se ne trebaju brinuti. Bitno je pronaći ravnotežu između igre i školskih obaveza i prilagoditi vrijeme pisanja zadaća…
Djeca ne vole neuspjeh, ali nije rijetkost da se već na početku školovanja mogu susresti s prvim neuspjesima. Kako ih podnose?
Slažem se. Nitko ne voli neuspjeh, djeca nisu izuzetak. Mogli bi čak tvrditi da oni imaju najmanje kapaciteta nositi se s natjecateljskim stilom rada koji se u školi još uvijek njeguje.
Nama roditeljima su naša djeca najčešće najbolja, najpametnija, uvijek u središtu pažnje. Dolaskom u školu djeca koja nisu pripremljena ili su pak loše pripremljena da nije moguće uvijek biti savršen svoje prve neuspjehe vrlo teško podnose. Tijekom prvog obrazovnog razdoblja učenici se ne ocjenjuju, ali djeca veoma brzo uviđaju zaostaju li u čitanju, matematici ili nekom drugom području.
Često se iz osjećaja neadekvatnosti stvara averzija, dijete npr. odbija vježbati čitati, pisati odugovlači zadatke, povlači se ili nasuprot tome postaje prkosan i nezainteresiran, s vremenom može se početi žaliti na različite simptome kao što je bol u trbuhu, loše spava, odbija ići u školu, ne želi se odvojiti od roditelja…
Je li moguće pomoći djetetu u tim situacijama?
Dobro je da dijete krene u školu sa znanjem o tome da će ga ocjenjivati i uspoređivati s drugom djecom. Ali ono ne smije ni pomisliti da će njegova uspješnost, njegove ocjene utjecati na našu ljubav prema njemu. Ukoliko dijete zaključi da će ga roditelj više voljeti bude li bolje u školi, može se dogoditi da nam se dijete odrekne svog bezbrižnog djetinjstva i igre, i cijelo vrijeme provodi u učenju samo da bude sigurno da ga volimo. Ili pak nasuprot tome da već nakon nekoliko početnih neuspjeha napusti sva nastojanja da bude „dobro“ i odustane od učenja.
Što predlažete?
Pokažite djetetu da ga volite bez obzira na trenutačni uspjeh, ali isto tako pokažite mu da vježbanjem neke aktivnosti (čitanja, pisanja, računanja) može napredovati u njoj i postati sve bolje, i da je vrijedno truditi se.
Je li moguće prognozirati koje će dijete imati poteškoća u početnom školovanju, odnosno koje će dijete imati dobru prognozu školske uspješnosti?
Moguće je – ali moram napomenuti da se to prvenstveno odnosi na prognozu početne uspješnosti.
Dobre preduvjete za uspješan početak školovanja ima dijete koje je intelektualno i socioemocionalno zrelo za školu. Što to konkretno znači? Na području intelektualne zrelosti najvažnije je da dijete ima usvojene sljedeće vještine i sposobnosti:
[/list] Na području socioemocionalne dobre preduvjete ima dijete koje: [/list] Koliko roditelji mogu utjecati na interes djeteta za školu i školske obveze? Ukoliko dijete nije posebno zainteresirano, važno je da roditelji potiču djetetovu znatiželju, da zajedno s djetetom prolistaju školske udžbenike, daju djetetu zanimljive knjige, uče kroz igru. Posebice je važno ako roditelji ili učitelji zamijete početne poteškoće u savladavanju čitanja, pisanja ili računanja da se otvoreno obrate učiteljici za pomoć, ili stručnim suradnicima u školi ako ih ima – pedagozima, psiholozima, logopedima, defektolozima… Zajednički će lakše pronaći rješenja na dobrobit djeteta. [list style=”orb” color=”red”] Gordana Vorkapić Jugovac, psihologinja
Ponovimo još jednom: što je važno znati da bi na relaciji obitelj-škola sve funkcioniralo?
[/list]