U svakodnevnom životu često se susrećemo sa pojmom perfekcionizam ili pak čujemo “on ti je perfekcionist”… čak i onda kada se opisuju djeca ili mladi ljudi. Najčešće sam pojam povezujemo sa lošim osobinama čovjeka, nečim nerealnim, pretjerano pedatnim, …
Pokušat ću stoga pojasniti što je zapravo perfekcionizam i tko su perfekcionisti te kako se postaje perfekcionista.
Perfekcionizam se najčešće opisuje kao težnja za nepogrešivošću, a perfekcionisti su osobe koje žele biti savršene u nekim ili svim područjima života. Ovakvim ljudima je veoma teško priznati pogrešku ili pokazati osjećaj nesigurnosti jer im ove vrlo normalne stvari izgledaju kao ogromne ljudske mane. Perfekcionisti zapravo ne žele biti savršeni, oni duboko u sebi, uslijed nesigurnosti, imaju potrebu izgledati savršeno drugima jer vjeruju da će ih samo u tako drugi cijeniti i prihvatiti. Njihovi stalni pokušaji da izgledaju savršeni oduzimaju im strahovito puno životne energije i produciraju puno osobnog nezadovoljstva.
Perfekcionizam ne treba miješati sa zdravom željom da ono što radimo napravimo izvrsno. Želja da budemo izvrsni podrazumijeva da nastojimo postići ono što je trenutno ili u toj situaciji/okolnostima najbolje što možemo postići. Ova želja uključuje postavljanje visokih ali realnih ciljeva, težnju za uspjehom i očekivanje da su pogreške moguće.
Perfekcionizam je, za razliku od navedenog, želja za postizanjem onoga što uopće nije moguće postići. Perfekcionisti postavljaju visoke i nerealne ciljeve, prati ih izraženi strah od neuspjeha, visoka samokritičnost sa idejom da su pogreške neprihvatljive te nisko samopoštovanje. Perfekcionisti su osobe zadovoljne samo sa najvišim standardima. U izrazito naglašenim slučajevima perfekcionizam može biti poput opsesije. Npr. Takva osoba svaku stvar mora staviti na svoje mjesto te stalno hoda za ukućanima i poredava i najsitnije stvari “na neko, uvijek isto, svoje mjesto”, također osoba može težiti za čistoćom na način da stalno ima potrebu pretjerivati u pranju pojedinih dijelova ili čitavog tijela.
| Perfekcionist | Osoba sa zdravom potrebom za uspjehom |
|---|---|
| Postavlja nerazumne ciljeve | Postavlja realne, dostižne ciljeve |
| Ima rigidne standarde | Standarde prilagođava situaciji |
| Usmjeren na izbjegavanje pogrešaka | Usmjeren na rješavanje zadatka |
| Nesklad u ciljevima i njihovom ostvarenju | Usklađenost ciljeva i ostvarenja |
| Nikad nije zadovoljan | Zadovoljan, zna nagraditi sebe, vjeruje sebi |
| Stalno se uspoređuje sa drugima | Priznaje i poštuje svoju jedinstvenost |
| Osjeća se bezvrijedno ako nije uspješan | Vjeruje u sebe i kad prepozna svoje slabosti |
| Nije u stanju priznati grešku bez srama | U stanju priznati grešku i ispraviti je |
| Uslijed neuspjeha osjeća razočaranje i deprimiran je | Prihvaća neuspjeh kao dio života i rada |
| Pretjerano se brani kad ga kritiziraju | Prihvaća konstruktivnu kritiku |
| Odlaže i odgađa zadatke | Izvršava zadatke na vrijeme |
| Misli po sistemu “sve ili ništa” | Prihvaća kompromisna rješenja kada je to potrebno |
Mitovi o perfekcionizmu
1. MIT – Čovjek ne bi bio uspješan da nije perfekcionist.
ISTINA – Nema dokaza prema kojima su perfekcionisti uspješniji od neperfekcionista.
2. MIT – Perfekcionisti sve uspiju napraviti i to dobro.
ISTINA – Oni zapravo imaju problema sa niskom produktivnošću, odgađaju poslove i rokove, znaju biti loše organizirani.
3. MIT – Perfekcionisti su odlučni u prevladavanju prepreka do uspjeha.
ISTINA – Uporni su na svom putu ali podložniji depresiji, blokovima u stvaralaštvu, socijalnoj anksioznosti (nastupima u javnosti) zbog straha od neuspjeha.
4. MIT – Perfekcionisti imaju jaku želju da udovolje drugima.
ISTINA – Perfekcionisti neprestano nastoje zadobiti ljubav, divljenje i prihvaćanje drugih ljudi.
Sto lica perfekcionizma!
Postoje ljudi koji su perfekcionisti na svim područjima života i oni koji to nastoje biti na jednom ili par područja.
Pa tako možemo govoriti o:
- perfekcionizam rezultata (osoba usmjerena na visoka postignuća)
- perfekcionizam izgleda (usmjerenost na dotjerivanje i savršen izgled)
- perfekcionizam u međuljudskim odnosima (sa svima treba biti u dobrim odnosima, svi ga trebaju prihvaćati)
- moralni perfekcionist (visoki osobni standardi u ponašanju, ima stroga pravila ponašanja za sebe i druge)
- perfekcionist identiteta (ostali će me prihvatiti samo ako sam ja “nešto posebno”)
- emocionalni perfekcionist (uvijek moram biti sretan, moram moći kontrolirati svoje emocije, ne smijem biti zabrinut i depresivan)
- romantični perfekcionist (u romantičnom odnosu dvoje ljudi sve mora biti idealno, ne smije biti svađa i nerazumijevanja)
- seksualni perfekcionist (seksualni čin i aktivnost uvijek moraju biti savršeni)
- perfekcionisti u svim područjima života (sve nastoje imati pod kontrolom, a naročito im je važno postignuće, izgled i moralnost, postavljaju visoke ciljeve ljudima oko sebe, a sve što ovi učine nikad nije dovoljno dobro, skloni su kritiziranju..).
Kako se postaje perfekcionist?
U području razvoja perfekcionizma postoje različite teorijske pretpostavke koje opisuju načine razvoja perfekcionizma. Osvrnut ću se kratko na razne utjecaje na njegov razvoj sa najjačim naglaskom na utjecaj roditelja i obitelji jer mi se čini neobično važnim da osvjestimo što moguće kao roditelji činimo, a da time direktno potičemo nezdravi perfekcionizam kod vlastite djece s kojim se onda muče dugo u vlastitim životima.
Prema INTEGRATIVNOM modelu razvoje perfekcionizma na njegov razvoj utječu razni osobni i okolinski čimbenici i to:
- nasljedne karakteristike (osobnost djeteta), perfekcionisti su obično djeca koju karakterizira temperament sa jakom emocionalnošću, izrazitom upornošću i jakom anksioznošću,
- usvojene karakteristike djeteta kroz učenje u obitelji,
- roditeljski stil odgoja,
- okolinski utjecaji (školski sustav koji potiče kompetitivnost/natjecanje, osobnost nastavnika, vanškolske aktivnosti tipa baleta, gimnastike… koji potiču savršen izgled, te kulturalni utjecaji u okviru kojih dijete raste i živi).
Opće je poznato da na razvoj svake osobine ličnosti utječu biološki i psihološki faktori. Omjer jednih i drugih kod različitih je osobina ličnosti različit, ali on u prosjeku iznosi:
40% biološki : 60% psihološki.
Dakle, neosporno je da odgojnim postupcima i roditeljskim stilom te utjecajima u obitelji možemo vrlo intenzivno usmjeriti formiranje osobnosti naše djece pa tako i razvoj perfekcionizma.
Kako se postaje perfekcionist?
Model socijalnih očekivanja
Opisuje roditelje koji utječu na dijete svojim očekivanjima da dijete bude savršeno. Djeca takvih roditelja uče da roditeljsko odobravanje mogu dobiti samo ako budu savršena u onom što rade (škola, sport, izgled, urednost…). Ovi roditelji imaju kontrolirajući stil odgoja. Dijete razvija uvjetovani osjećaj samopoštovanja “vrijedim samo ako ispunim roditeljska očekivanja”. Naravno ta očekivanja rijetko uspijevaju ispuniti jer ih roditelji postavljajau veoma visoko. S vremenom djeca i sama sebi postavljaju visoke ciljeve jer vjeruju da jedino ako takove ciljeve ispune zaslužuju pažnju roditelja i okoline.
Pitala sam majku u savjetovalištu, koja nije bila zadovoljna uspjesima svoga sina, da se dosjeti bar jedne njegove dobre osobine ili uspješnog ponašanja. Dugo je razmišljala i rekla: “Ne znam, ništa ne radi dovoljno dobro”.
Model socijalne reakcije
Ovaj model opisuje kako se perfekcionizam može javiti i kao reakcija na nepovoljne uvjete u kojima dijete živi. Npr. tjelesna ili psihička zlostavljanja ili život u obitelj u kojoj roditelji nisu izražavali ljubav ili stalno poticanje i naglašavanje krivnje i srama kod djece za ponašanja koja roditelj ne odobrava, kao reakciju mogu potaknuti razvoj perfekcionizma. Dijete tada razvija perfekcionizam kao obrambeni mehanizam u cilju izbjegavanja daljnje izloženosti neugodnim doživljajima sa idejom “ukoliko sam savršen nitko me neće povrijediti”.
Pitala sam zlostavljanu djevojčicu što joj znači njen uvijek savršen izgled. Rekla mi je “Uživam kad me gledaju sa divljenjem jer dok mi se dive nema šanse da me netko izvrijeđa”.
Model socijalnog učenja
Polazi od pretpostavke da je učenje oponašanjem veoma zastupljeno učenje u obitelji te da su roditelji najvažniji modeli svojoj djeci. Stoga prema ovom modelu djeca oponašaju roditelje koji su perfekcionisti i uče od njih. Učenje oponašanjem roditelja javlja se kao razvojno nastojanje djece da idealiziraju svoje roditelje i žele biti baš kao njihovi “savršeni” roditelji.
Majka se žalila na jako pedantno ponašanje svoje kćeri u vrtiću kojemu se svi tamo čude. Djevojčica nije izlazila često na dvorište kako ne bi uprljala cipelice. Razgovarajući sam doznala da majka uvijek briše svoje cipele kako bi izgledale kao nove nakon svakog nošenja.
Model izražene roditeljske anksioznosti
Govori o tome da neki perfekcionisti, stalno zabrinuti zbog svojih pogrešaka, zapravo takvima postaju zbog izloženosti anksioznim roditeljima uz koje su rasli. Roditelji su zbog svoje anksioznosti, straha i strepnje stalno bili usmjereni na pogreške svoje djece i naglašavali negativne posljedice pogrešaka pa su se djeca počela “bojati” pogrešaka.
Kaže djevojka koja je stalno zabrinuta da u nečemu ne pogriješi, inače zgodna i sasvim prosječno uspješna: “Majka mi je uvijek navodila najgoru stranu stvari, teško sam se u životu nosila sa njenim strahovima. Danas nastojim sve savršeno raditi kako se ne bi dogodila neka od tih strašnih posljedica o kojima je uvijek govorila”.
Ključna razdoblja za razvoj perfekcionizma
Razdoblja u kojima se razvija perfekcionizam sa dominantnim utjecajima različitih čimbenika su:
RANO DJETINJSTVO – u kojemu je najvažniji utjecaj djetetovog temperamenta (osobnosti), roditeljskog stila i utjecaja čitavog obiteljskog sistema.
ADOLESCENCIJA – kada su dominantni utjecaji uz osobnost (unutar koje osobna savjesnost) oni koji idu od vršnjaka, školskog sustava-nastavnika te kulturalni utjecaji.
Važno je uočiti da osobnost djeteta uvijek ima važnu ulogu u razvoju perfekcionizma jer je činjenica da u istim ili sličnim kulturalnim uvjetima, roditeljskom stilu i obiteljskom sistemu svako dijete neće biti isto i neće razviti perfekcionizam kao vlastitu osobinu i ponašanje. Dakle, mogli bismo reći da je perfekcionizam osobina koja se razvija kada specifične biološke predispozicije djeteta dođu u međuodnos sa različitim okolinskim, kulturalnim i obiteljskim utjecajima.
Kulturalni utjecaji
Zanimljivo je navesti koje kulture imaju snažniji utjecaj na razvoj perfekcionizma:
[list style=”arrow” color=”blue-lite”]
- Njemačka, Japan, Švicarska – potiču perfekcionizam baziran na uspjehu i visokim postignućima;
- Azija, Afrika, Indija – perfekcionizam baziran na sramu, manjoj vrijednosti koja potiče visoke ciljeve radi dokazivanja osobne vrijednosti i izbjegavanja ponižavanja,
- Sjeverna Amerika, Europa – perfekcionizam baziran na potenciranju osjećaja krivnje.
-
- [/list]
Što možemo učiniti?
1. Postanite svjesni svojih pretjerano kritičnih misli!
Kad primjetite da kritizirate svoj ili tuđi nesavršeni rad, stanite malo, razmislite o onome što je u čitavom slučaju ili situaciji napravljeno DOBRO!
Pomognite svojoj djeci da se osjećaju dobro kada daju najbolje od sebe, a ne samo kada su najbolji i najuspješniji!
2. Nastojite postaviti realna očekivanja i planove!
U redu je postaviti visoka očekivanja, ona nas potiču da postignemo maksimum u datoj situaciji/okolnostima. Razmislite, očekujete li od sebe i drugih previše!
Razumno je postaviti ciljeve koji potiču naše sposobnosti, nerazumno je postaviti nedostižne ciljeve koji će nas ili našu djecu slomiti!
3. Prestanite biti sveznalica!
Nikada, ni o čemu ne znamo sve pa čak i kada bismo život posvetili proučavanju jedne jedine stvari, situacije, pojave ili ponašanja.
Svi griješe, pa čak i učitelji i roditelji…!
Saslušajte i druge, dopustite da ponekad znaju više od vas!
4. Suočite sa strahom od neuspjeha!
Naučite razlikovati bitno od nebitnoga jer u životu nemate neograničenu količinu energije.
Ne treba sve napraviti jednako dobro, učinite dobro samo ono što je zaista bitno!
Uostalom, razmislite o tome što se najgore može dogoditi ako sve ne učinite savršeno?
Pogreške su normalne i sastavni dio svakog ljudskog postojanja!
5. Pronađite vrijeme za sebe!
Zbog želje da sve napravite savršeno i da drugi to vide i vrednuju nikada nemate vremena za sebe. Zato morate znati da savršeno ljudsko biće ne postoji!
Stoga, nađite vremena za sebe, svoje interese, hobije, odite na kavu sa prijateljima, iskoristite svoj godišnji odmor… Slobodno ljudima kažite NE ili ŽAO MI JE NE MOGU, budite pri tom sigurni da će to preživjeti, što više još će vas više cijeniti!
Koordinatorica projekta “Zdravi grad” Poreč:
Nataša Basanić Čuš, prof. psihologije
