O ljubomori
Ljubomora je emocija koja je, kao i druge emocije, sastavni dio našeg doživljavanja i osjećanja u odnosu na ljude koji nas okružuju. Istraživanja pokazuju da su gotovo sve osobe ljubomorne u nekom razdoblju svog života, no ono po čemu se ljudi razlikuju je učestalost i intenzitet u kojemu se ljubomora javlja.
Ljubomora može biti usmjerena različitim osobama u našem neposrednom okruženju (partneru, djetetu, prijatelju, roditelju …). U primjerenoj količini i intenzitetu ljubomora je normalna i prihvatljiva može nas usmjeravati da se borimo za nešto do čega nam je stalo (za nečiju pažnju, naklonost, ljubav, pripadanje…).
Naročito je opravdana kada osoba koja je ljubomorna ima za to sasvim konkretan povod ili očiti razlog (npr. ljubomorni partner koji zna da ga ovaj drugi vara i dijeli sa nekom drugom osobom, a još uvijek mu je stalo do odnosa i veze). Zdrava osoba je u pravilu ljubomorna samo na jednu osobu i to onda kada postoji realni razlog za ljubomoru jer doživljava da se događa nešto što ugrožava odnos sa osobom koju voli. Ljubomora je u tom slučaju znak da želi zaštiti taj odnos i da joj je do odnosa stalo.
S druge strane, postoji patološka (bolesna) ljubomora koju karakterizira da se javlja prečesto ili prejakim intenzitetom, a ljubomoru izaziva svaki i najmanji znak ili sasvim obično ponašanje koje se doživljava kao dokaz ili razlog za ljubomoru (npr. obični razgovor supruge sa nekim prijateljem na ulici ili kolegom na poslu partner protumači kao sumnjivu vezu ili bliski odnos svoje partnerice, ponekad i samo obični usputni pozdrav u hodu postaje izrazito sumnjiv i povod za burnu reakciju, naravno ista reakcija može se dogoditi i partnerici u odnosu na supruga).
U osnovi patološke ljubomore je emocionalna nestabilnost i nesigurnost u odnosu osobe koja je ljubomorna, nisko samopoštovanje i u vezi s tim strah od gubitka bliske osobe (zbog niskog samopoštovanja doživljavaju kao da je ona/on predobar za njega/nju i mogla bih ga/ju izgubiti). Stoga ljubomorne osobe pokušavaju uspostaviti jaku kontrolu u odnosu na druge osobe u neposrednom okruženju do kojih im je jako stalo. To su izrazito posesivne osobe te uspostavljanjem kontrole nastoje prividno biti „sigurnije“ u odnosu. Ponekad se ponašaju kao da „oni vode“ život bliske osobe ili ga jako pokušavaju usmjeravati (npr. ljubomorni partner nastoji znati i kontrolira što njegova partnerica radi, provjerava gdje ide, mjeri vrijeme u kojemu se treba vratiti jer „zna“ koliko joj treba vremena za tu aktivnost pa ako malo zakasni sigurno je radila nešto sumnjivo, naziva često telefonom da provjeri da li je na mjestu na kojem bi trebala biti, kontrolira poruke i pozive na mobitelu… i sl.).
Ljubomora nije dokaz jake i velike ljubavi
Često čujemo zabludu kojom ljudi svoju ljubomoru opravdavaju izjavama: „Ako nisi ljubomoran dovoljno me ne voliš“ ili „ljubomoran si ako ti je zaista do nekoga stalo“. Što naravno nije točno! Jaka ljubomora nije dokaz velike i jake ljubavi prema drugoj osobi ona zapravo govori samo o potrebama, željama i često nerealnim očekivanjima osobe koja je ljubomorna. Jaka ljubomora zapravo je izraz ljubavi prema sebi i brige za zadovoljavanje vlastitih interesa i potreba.
Evo nekih primjera koji se sreću u savjetovalištu, a najbolje pokazuju kako ljubomorna osoba brine o sebi i svojim potrebama:
Roditelj djetetu svake subote kada bi dijete željelo izaći sa društvom: „Kako možeš otići van i ostaviti me samu kad tako malo vremena provodimo zajedno?! Prijatelje vidiš svaki dan u školi. Ostani kući pa da večer provedemo zajedno razgovarajući i družeći se samo nas dvoje, meni si ti najvažniji i nije mi teško posvetiti se tebi.“ Dakle, roditelj želi imati dijete samo za sebe, ne želi ga dijeliti sa prijateljima ili partnerom i uopće pri tom ne uočava djetetove potrebe.
Ljubomorni suprug obrazlaže supruzi koja se želi zaposliti ovako: „Zašto da radiš za male novce kad ti ništa ne fali i ovako, bolje je da kod kuće brineš o djeci i čekaš nas sa toplim ručkom. Valjda ti je najvažnije da se svi zdravo hranimo i družimo za stolom. Sve što ti treba napiši mi ja uvijek mogu kupiti, uopće ne trebaš gubiti vrijeme po gradu. …Prijateljice su ti dokone glupače koje ne brinu o svojoj djeci i obitelji pa imaju vremena za gubljenje po gradu. Tebi to ne treba….“.
Ovdje suprug uopće ne vodi računa o tome da partnerica želi raditi, afirmirati se i na poslu, biti egzistencijalno neovisna i korisna, družiti se sa prijateljima, sklapati nova poznanstva što su najnormalnije potrebe svakog čovjeka. On, naime, vodi računa samo o svojim potrebama i svojim nerealnim očekivanjima – da žena uvijek bude kod kuće i na usluzi obitelji jer to njega zadovoljava i čini sigurnim.
Djeca mogu biti ljubomorna na roditelje, „ljepljiva“, imati stalnu potrebu da roditelji budu na usluzi i pri ruci. Tada ćemo vrlo pažljivo, uz potvrdu ljubavi u odnosu na zahtjevno dijete čuvati svoje granice i također stvarati mjesto za svoj osobni prostor.
Dakle, primjeri veoma zorno pokazuju razinu kontrole koju ljudi nastoje uspostaviti bliskim osobama iz ljubomore i posesivnosti, a „u ime ljubavi“ ne vodeći pri tom uopće računa o njihovim potrebama.
U savjetovališnoj praksi, a mnogi ljudi i u vlastitim životima, svjedoci su situacija u kojima ljubomora i ljubomorne scene zaista ne znače izraz ljubavi i ne jačaju partnerski, roditeljski ili neki drugi međuljudski odnos. Ljubomora nas, naročito kad ima patološke razmjere, udaljava, narušava odnos, često ga trajno kvari … U nekim slučajevima znala sam u savjetovalištu čuti izjavu ljubomorne osobe: „Ja je tučem jer je volim, jer joj želim najbolje, a ona to ne razumije…“ ili malo blaže „…ja ju korigiram i ispravljam iz najbolje namjere, ne može biti tako aljkava, nikada ništa ne učini dovoljno dobro, a o našem odnosu uopće ne brine…“ bilo da se radilo o iskazu u odnosu na partnericu ili na vlastito dijete. Većini nas sigurno je jasno da je dosta teško shvati „ljubav i brigu“ koju nam drugi nastoji izraziti fizičkim ili kontinuiranim psihičkim zlostavljanjem. Ljubav ipak najbolje razumijemo iz svakodnevnog ponašanja kojim nas razumiju i podržavaju, a najmanje iz suhoparnih verbalnih izjava iza kojih slijedi sasvim drugačije ponašanje.
Stoga ljubomora i žrtvu ljubomore ali i ljubomornu osobu dovodi u vrlo tešku poziciju koju nakon nekog vremena jedva da mogu izdržati. Zbog postojanja ljubomore mnoge veze, naročito partnerske i bračne pucaju ili opstaju u teškom odnosu u kojemu nikome nije dobro. Osoba, na koju je ljubomora usmjerena, ima potrebu izaći, „pobjeći“ iz odnosa koji je guši ili postaje ravnodušna. Dešava se tako da partner, koji je žrtva ljubomore, nekada zaista na kraju izađe iz odnosa jer mu je dosta kontrole, prigovaranja i ljubomornih scena, dijete „bježi“ iz roditeljskog doma, provodi sve više vremena vani, prkosi kontroli, laže, srlja u prije bračnu ili preranu bračnu vezu da bi pobjeglo od roditelja pa često i tu pogriješi u izboru…
Osobu koju volimo podržavamo u njenim izborima
A zapravo, kad nekoga volimo onda tu osobu poštujemo i vjerujemo joj odnosno pokazujemo sasvim suprotno svojim ponašanjem. Podržavamo potrebe osobe koja nam je bliska, nastojimo ih čuti i uvažiti, dajemo joj podršku za izbore i ponašanja, sudjelujemo u njenim teškoćama, predlažemo moguća rješenja, a da pri tom ne uvjetujemo, ne inzistiramo na svom prijedlogu, ne optužujemo i ne kontroliramo! Svaki čovjek ima sasvim prirodnu psihološku potrebu za slobodom i pokušava izmaknuti nametnutoj kontroli koja mu ograničava izbore.
Potreba za slobodom normalna je psihološka potreba svih ljudi. U različitim periodima života zadovoljavamo je na različite načine i u različitoj količini ali nam je naša sloboda uvijek u određenoj mjeri važna i potrebna.
Svaki čovjek sam bira svoja ponašanja, ima na to pravo te ga prisilom i kontrolom ne možemo dugoročno odvratiti od onoga što je njegov osobni izbor. Odnosi su kvalitetni i dobri kada ljudima (partnerima, djeci, prijateljima…) pokažemo povjerenje, pružamo podršku i kad razumijemo da ne mogu sve činiti u skladu sa našim očekivanjima.
Kontrola u odnosima
Jaka kontrola u odnosim nije dobar izbor ponašanja i ne vodi kvalitetnim odnosima. Uspostaviti kontrolu bliskim osobama zapravo znači ne poštivati ih, ne vjerovati u njih. Znači da ih ne smatramo dovoljno sposobnima da brinu o sebi i organizaciji vlastitih života uz nas. Za patološki ljubomornog muža sve je ugrožavajuće (ženine prijateljice od kojih niti jedna ne valja i loše na nju djeluju…), ugrožavaju ga i djeca (jer im supruga poklanja previše pažnje), a muških prijatelja ili kvalitetnih poslovnih odnosa sa osobama suprotnog spola zapravo ne bi smjelo niti biti.
Ljudi, naravno, pokušavaju izmaknuti nametnutoj kontroli koja im ograničava izbore.
Zato će žena nekog ljubomornog muža vjerojatno ipak nastojati ponekad sresti svoje prijateljice jer su joj važne, davati djeci ono što sama procjeni važnim mimo njega, surađivati sa poslovnim kolegama i partnerima ali će joj pri tom biti veoma teško.
Ponekad sve to neće činiti jer će jako odustati od zastupanja sebe i tada će pogotovo biti loše u odnosu. Moguće je i da počne stvarati strategije kako bi se izborila za malo slobode (npr. lagati partneru ili odlučiti davati šture informacije o onome što čini jer kako god se ponašala/li razumiju da će uvijek biti optuženi bez razloga ). No, partner vjerojatno neće biti zadovoljan skromnim informacijama, a ako otkrije laž tek tada će imati „potvrdu“ da u nju treba sumnjati i dodatno će pojačati ljubomoru i kontrolu. Tako će se oboje zavrtjeti u začaranom krugu iz kojega će ponekad teško izaći bez stručne pomoći.
Prednost ljubavi u odnosu na ljubomoru
Izvor snage, emocionalne stabilnosti, odnosa povjerenja i uzajamnog poštovanja u svim međuljudskim odnosima (partnerskim, bračnim, roditelja i djece…) je bezuvjetna ljubav u odnosu, ostavljanje slobode za izbor ponašanja u jasno i dovoljno široko postavljenim okvirima uz neophodno prepuštanje svakoj osobi odgovornosti za izbor i ponašanje. U odnosu ne bismo smjeli dovesti u pitanje ljubav. Naravno da možemo izraziti nezadovoljstvo nekim ponašanjem partnera, djeteta.., možemo tražiti i da se ono korigira ali uz stalnu potvrdu ljubavi. (Npr. „…tužna sam, povrijeđena zbog ovog tvog ponašanja, ali znam da si dobra osoba, zbog toga te i volim i vjerujem da ovo ponašanje možeš zamijeniti nekim drugim za oboje prihvatljivijim“).
Jedino što istinski štiti i čuva naš integritet i kvalitetne odnose sa drugima je bezuvjetna ljubav.
Što možete učiniti za sebe?
Ako ste žrtva ljubomore, svakako pokušajte:
[list style=”orb” color=”red”]
- Razgovarati s partnerom!
Saslušajte osobu i pojasnite svoj pogled na život i međuljudske odnose (iz pozicije partnera, djeteta, roditelja….). Tuđe optužbe najčešće nas navode na opravdavanje, uvjeravanje i silno objašnjavanje. Budite otvoreni i iskreni ali se nemojte u razgovoru opravdavati kada za to ne postoji opravdan razlog jer opravdavanje odmah podrazumijeva krivnju. A vi u ovom slučaju za tuđu ljubomoru niste krivi! - Izraziti svoje osjećaje otvoreno!
Pokažite kako se osjećate kad vas se bez razloga optužuje, dajte do znanja koliko ste time povrijeđeni i kako to iz vaše pozicije utječe na međusobni odnos. - Ne dopustiti kontrolu!
Imate pravo zadržati dio osobne slobode u svakom odnosu iako svaki odnos ograničava jednim dijelom našu slobodu (jer nameće određene odgovornosti u odnosu na partnere, djecu…). Ne morate uvijek biti na raspolaganju, nitko nije uvijek dostupan (do nedavno smo svi živjeli bez mobitela i to vrlo dobro i sa manje stresa!), nitko nema pravo premetati po vašim osobnim stvarima ili mobitelu i to ne zbog tajni koje skrivate, nego zbog odnosa povjerenja koji je za kvalitetan odnos neophodan i zbog činjenice da svatko ima pravo i potrebu na svoj osobni prostor. - Potražiti stručnu pomoć!
Ukoliko procijenite da ne možete sami napredovati u odnosu s partnerom ili vam partner prijeti pa se bojite njegovih mogućih ponašanja, bez ustručavanja potražite stručnu pomoć! Možete razgovarati sa svojim liječnikom i potražiti psihologa koji će vam pružiti pomoć i potporu da prevladate, za vas tešku situaciju, u kojoj ste se našli.
- [/list]
Ako ste ljubomorni:
[list style=”orb” color=”pink”]
- Razgovarajte sa partnerom. Ako osjećate ljubomoru pokušajte objasniti kako se osjećate i zbog čega, te dajte partneru priliku da vam pojasni o čemu se radi ili kako on/ona to vidi. Potrudite se razumjeti i partnerovu poziciju pa i korigirati svoje ponašanje. Vjerojatno će vam nakon razgovora biti znatno lakše i nećete imati razloga za ljubomoru.
- Prije ljubomornih scena, kontrole, prigovaranja… pokušajte nekoliko puta duboko udahnuti i razmisliti o tome kuda vas vaše ponašanje vodi. Nisu li scene, optužbe, napadanje, kontrola, prigovaranje, vrijeđanje… način da gradite tračnice na putu kojeg ne želite proći do cilja? Jer je cilj u konačnici vrlo moguće ono čega se najviše bojite i to gubitak osobe koja vam je važna.
- Ukoliko ste ljubomorni na svoje dijete nastojite osvijestiti da je naša uloga podupirati i odgajati djecu za samostalan i slobodan život. Jačamo ih dok im „krila nisu dovoljno snažna da sigurno i slobodno lete“ kraj nas ali bez nas.
- Ukoliko si ne možete sami pomoći, potražite stručnu pomoć kako biste ojačali sebe, radili na vlastitoj emocionalnoj stabilnosti i podizali svoje samopoštovanje što će vam sigurno pomoći da gradite kvalitetnije odnose sa osobama koje su vam važne.
- [/list]
Koordinatorica „Zdravog grada“ Poreč:
Nataša Basanić Čuš, prof. psihologije
