Tuga je bazična ljudska emocija i kao takva je funkcionalna. Svatko je od nas u različitim trenucima svojeg života, barem na trenutak osjetio tugu. No, ukoliko razdoblja tuge postaju učestala, dugo traju, nije nam jasan razlog zašto se osjećamo tužnima te prestajemo uživati u stvarima koje su nas do jučer veselile, tada postoje naznake da je riječ o dubljem problemu. Osjećaj tuge koji prerasta u apatiju i koji se ne mijenja niti u situacijama kada se nalazimo u društvu nama dragih osoba nazivamo depresijom.
Depresija je ozbiljna bolest koja utječe na sve aspekte čovjekovog funkcioniranja pa tako i na njegovu radnu sposobnost. Smatra se da otprilike 10 ℅ opće populacije pati od određenog oblika depresije odnosno poremećaja raspoloženja. Još više zabrinjava pretpostavka Svjetske zdravstvene organizacije u skladu s kojima će 2020. godine depresija biti svjetski zdravstveni problem broj dva.
Znakovi depresije
Depresija se različito manifestira kod različitih ljudi ovisno o dobi, spolu, osobinama, kulturološkoj pozadini i tome slično. Statistički gledano, tek jedna trećina oboljelih zatraži pomoć. Ponekad je oboljele sram i smatraju da je depresija odraz slabog karaktera, što naravno nije točno. Isto tako, veoma često oboljela osoba i njena okolina ne prepoznaju znakove depresije već smatraju da je uzrok promjene ponašanja nešto sasvim drugo. Kao i bilo koju drugu bolest, tako i depresiju trebaju tretirati stručnjaci za mentalno zdravlje. Niže su navedeni neki od simptoma koji će vam pomoći da prepoznate takvo stanje. Depresivne osobe se obično žale na : nedostatak energije, bezvoljnost, gubitak apetita, poteškoće u koncentraciji, kroničnu bol za koju ne postoji jasna etiologija, ponekad su prisutne suicidalne misli, osjećaj bespomoćnosti, beznadnosti, krivnje, psihomotorička usporenost, nefunkcionalne misli (pretjerana samokritičnost, gubitak smisla), nesanica, probavne smetnje. Depresija kao i svaka druga bolest odražava se na čitav obiteljski sistem, te ukoliko se ne liječi može u značajnoj mjeri narušiti kvalitetu međuljudskih odnosa (zanemarivanje djece, roditeljskih, partnerskih i poslovnih obveza).
Neki od oblika depresivnog poremećaja
Ukratko ćemo vam opisati samo neke od oblika poremećaja raspoloženja.
Velika/Mala depresivna epizoda. Bitno obilježje Velike depresivne epizode je trajanje od najmanje dva tjedna tijekom kojih su prisutni depresivno raspoloženje ili gubitak zanimanja u gotovo svim aktivnostima. U djece i adolescenata, raspoloženje je češće razdražljivo negoli tužno. Osoba također doživljava neke od gore navedenih simptoma kao što su: poteškoće u koncentraciji, osjećaj krivnje, promjena apetita i tjelesne težine, spavanja, smanjenje životne energije, planiranje ili pokušaj samoubojstva. Kod Male depresivne epizode su prisutna samo četiri simptoma depresivnoga stanja. Neliječena epizoda obično traje šest mjeseci ili duže. U većini slučajeva dolazi do potpune remisije simptoma.
Distimija. Možemo reći da je to blaži oblik depresivne epizode, ali dužeg trajanja. Bitno obilježje Distimičnog poremećaja je kronično depresivno raspoloženje u trajanju od barem dvije godine (veći dio dana odnosno veći broj dana nego što nije prisutno). Osobe poprimaju sjetan i utučen izgled do te mjere da ih se karakterno počinje smatrati takvima a i one same počinju vjerovati u to da su „oduvijek takve“.
Bipolarni (manično – depresivni) poremećaj karakteriziran je cikličnim promjenama raspoloženja. Depresivne epizode izmjenjuju se s maničnim epizodama, koje se mogu manifestirati: impulzivnim ponašanjem, hiperaktivnošću, osjećajem grandioznosti, smanjenom potrebom za spavanjem i odmorom, potrebom da se stalno govori, povećanim uključivanjem u ugodne aktivnosti s nerijetko visokom mogućnosti proživljavanja bolnih posljedica. Obično je prijelaz iz jednog emocionalnog stanja u drugo emocionalno stanje postupno. Svaka manična ili depresivna epizoda traje barem nekoliko tjedana. Kada osoba s bipolarnim poremećajem uđe u stanje depresije, uglavnom ima simptome velike depresivne epizode.
Ciklotimija je na neki način analogna bipolarnom poremećaju, manjeg intenziteta, ali dužeg trajanja. U skladu s time, kažemo da raspoloženje varira od hipomanije ka depresiji i obrnuto.
Sezonski afektivni poremećaj. Simptomi se obično pojavljuju ujesen, pogoršavaju zimi, a nestaju u proljeće ili ljeto. Uz sniženo raspoloženje, smanjenu aktivnost, letargiju i oslabljen libido, prisutni su atipični simptomi kao što su pojačan apetit, pojačana želja za ugljikohidratima, porast težine, pretjerana potreba za spavanjem i pogoršanje raspoloženja u poslijepodnevnim satima.
Postpartalna depresija/Porodiljna tuga ukoliko se javlja u razdoblju babinja može biti ozbiljan poremećaj koji se može očitovati vrlo dramatično. Nije riječ samo o hormonalnoj buri, nego i o suočavanju s potpuno novom situacijom, doživljajem materinstva.
Kod jednog dijela rodilja javlja se ponekad blago depresivno, anksiozno stanje, te poteškoće sa spavanjem. Ova stanja traju nekoliko sati ili dana, a onda spontano iščeznu.
Depresija kao posljedica općeg mentalnog stanja (sekundarna depresija) razvija se kod osoba koje boluju od različitih drugih poglavito kroničnih bolesti. Depresivna stanja mogu biti izazvana i različitim lijekovima kao što su (npr. kortikosteroidi, indometacin, fenotiazini, benzodiazepini, klonidin, oralni kontraceptivi i drugi).
Reaktivna depresija predstavlja reakciju na životne probleme i stresne situacije kao što su: smrt bliske osobe, gubitak posla…Ova su stanja jače izražena od samog osjećaja tuge, traju duže i obično su praćena osjećajem tjeskobe, smetnjama u spavanju i prehrani (gubitak apetita ili pojačan apetit).
Uzroci depresivnog stanja
Uzroci depresije nisu u potpunosti jasni no kao i obično kreće se od pretpostavke da je depresija posljedica kombinacije nekoliko rizičnih čimbenika: psihološki, socijalni, genetski i biološki.
Genetika: osobe koje su u svojoj obitelji imale člana koji je bolovao od depresije u povećanom su riziku da obole od iste. Što je bliže srodstvo, to je i veća vjerojatnost pobolijevanja.
Stresni događaji: iako nedovoljni sami po sebi za nastanak depresije, stresni događaji kao što su gubitak posla, smrt drage osobe, izloženost konstantnom nasilju mogu biti okidači depresivnog stanja.
Osobnost: pojedine strukture ličnosti sklonije su tome da razviju neki oblik depresivnog poremećaja. Između ostalog tu su pod rizikom i osobe niskog samopoštovanja, samokritične osobe, kao i osobe koje pretjerano osjetljivo reagiraju na kritiku, perfekcionisti, …
Kronične bolesti kao i terminalne bolesti nerijetko su također okidač depresije.
I na koncu ne treba zaboraviti da i konzumacija psihoaktivnih tvari (droga, alkohol) dovodi do depresivnog stanja, a depresivno stanje potom se pokušava zatomiti i ublažiti ponovnom konzumacijom psiho-aktivnih tvari što stvara začarani krug.
Liječenje depresije
Kao što ste do sada mogli iščitati, depresija je ozbiljno stanje koje ostavlja posljedice po vaš privatni, poslovni, društveni i ljubavni život. Srećom depresija je izlječiva bolest ili u najmanju ruku bolest čiji se simptomi mogu držati pod kontrolom. Tijek liječenja ovisi o vrsti depresije i njezinim simptomima. S jedne strane, tu je psihoterapija koja se pokazala učinkovitom i poticajnom kada je riječ o prepoznavanju nefunkcionalnih obrazaca razmišljanja. Isto tako, psihoterapija će vam pružiti vještine i uvide koji će vam omogućiti prepoznavanje i razumijevanje uzroka nastanka depresije kao i preuokvirivanje negativnih iskustava. S druge strane, kod težih oblika depresivnog stanja primjenjuju se antidepresivi. Ti medikamenti mogu poboljšati apetit, koncentraciju, smanjiti simptome nesanice i naravno regulirati vaše raspoloženje. Važno je da vam lijekove pripiše psihijatar koji je ujedno dužan pratiti vaš proces liječenja i učinkovitost odnosno utjecaj antidepresiva na vas same. Isto tako imajte na umu da ovisno o vrsti antidepresiva, ne djeluju svi jednako brzo, stoga budite strpljivi dok sam lijek ne počne djelovati. Jednako je važno da ne prekidate terapiju na svoju ruku iako ste se počeli osjećati bolje.
Što mi sami možemo učiniti?
Depresija stvara osjećaj bespomoćnosti i čini se tada da ništa nema smisla. Unatoč tom osjećaju i neovisno o tome da li ćete zatražiti pomoć stručnjaka, važno je da učinite nešto za sebe jer će vam to pružiti osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Evo nekoliko sugestija koje vam mogu u tome pomoći:
- Postavite si realistične ciljeve
- Trudite se biti među ljudima
- Vježbajte, serotonin koji utječe na tonus vaših mišića ključan je lijek protiv depresije
- Nemojte donositi važne životne odluke kada ste u takvom stanju
- Izgrađujte socio-emocionalne vještine. Ponekad nam nedostaju vještine potrebne da se kvalitetnije uklopimo unutar okruženja u kojem se nalazimo a ponekad je potrebno naučiti neke nove mehanizme o tome kako se nositi s neugodnim emocijama i životno teškim situacijama
- Potražite profesionalnu pomoć kod osoba koje se bave mentalnim zdravljem (psihijatri, psiholozi, psihoterapeuti)
- Promijenite svoj životni stil (zdravo se hranite- prehranom možete uvelike utjecati na vlastito raspoloženje kao i na energiju vlastitog organizma, izbacite alkohol, cigarete i ostale toksine…)
- Način na koji razmišljate o sebi direktno utječe na vaše emocionalno stanje. Uobičajeno je osjećati krivnju i imati osjećaj sniženog samopoštovanja no pokušajte biti svjesni negativnih misli.
[divider_line type=”divider_line” line_type=”solid”]
mr.sc. SANDRA MILOTTI AŠPAN,
diplomirani psiholog-profesor
