Stres na poslu: kako se suočavati, oporavljati i dobro osjećati

Veliki dio naše svakodnevne komunikacije usmjeren je na stresne događaje koji su se dogodili nama ili nekome oko nas. Stres je sastavni dio naših života i gotovo da nema osobe koja nije barem jednom izjavila da je „pod stresom“. On može na razne načine utjecati na mentalno i tjelesno zdravlje pojedinca te može značajno ometati njegovo funkcioniranje u različitim područjima. U posljednje se vrijeme istraživanja sve više usmjeravaju na proučavanje stresa na radnom mjestu. Kvaliteta radnog života postala je veoma važna kako zaposlenicima tako i organizacijama u kojima oni rade. Promjenom životnog standarda i radnog sustava došlo je i do promjene u tradicionalnom pogledu na rad gdje je on služio samo kao sredstvo za zadovoljenje osnovnih potreba. U suvremenom svijetu posao je važan izvor ne samo materijalnog već i osobnog zadovoljstva. Ukoliko je osoba dugotrajno izložena stresnim situacijama na poslu to se može negativno odraziti na sve aspekte njezina života. Stres smanjuje produktivnost radnika te dugoročno ostavlja negativne posljedice na psihološku dobrobit te na kvalitetu života općenito.

Što je stres na poslu?

Općenito za stres kažemo da je to sklop emocionalnih, tjelesnih i/ili ponašajnih reakcija do kojih dolazi kad neki događaj procijenimo opasnim i/ili uznemirujućim i koji pred nas postavlja zahtjeve kojima ne možemo udovoljiti (Arambašić, 2005). Tako se stres na poslu javlja kada dođe do neravnoteže između zahtjeva posla i mogućnosti pojedinca da na te zahtjeve odgovori. Ovisno o vrsti zaposlenja, izvori stresa mogu biti različiti, no neki od najčešćih su loši radni uvjeti (pretoplo/prehladno, neuredno, prljavo, itd.), vremenski pritisak, previše zadataka, nejasna radna uloga, izostanak napredovanja, narušeni odnosi s kolegama te nemogućnost usklađivanja profesionalnog i privatnog života. Ovakve stresne situacije ili događaje koji izazivaju stres nazivamo stresorima te oni s vremenom mogu postati negativno iskustvo s emocionalnog gledišta, koje se povezuje s anksioznošću, napetošću, depresijom, ljutnjom, umorom i nedostatkom motivacije za rad.

Kako prepoznati da smo pod stresom?

Mnogo ljudi izraz stres koristi kada govore o nekoj neugodnoj situaciji, drugi tako opisuju svoju fizičku reakciju, neki se pak kada govore o stresu osvrću na svoje osjećaje ili misli. Znakove/simptome stresa najčešće dijelimo u tri skupine:

  • tjelesne simptome gdje spadaju umor, napetost mišića, glavobolje, lupanje srca, problemi sa spavanjem, probavne smetnje, povećanje krvnog tlaka, itd. – znači neke promjene koje se događaju u tijelu
  • psihološke simptome u koje ubrajamo osjećaj preplavljenosti, razdražljivost, pesimizam, probleme s koncentracijom, nisko samopoštovanje, depresivnost, anksioznost i sl. – to su neki simptomi psihološke prirode odnosno nešto što nam se događa u „glavi“, neke promjene u našim razmišljanjima i raspoloženju
  • ponašajni simptomi odnosno neke vidljive promjene u našem ponašanju kao što su češće izostajanje s posla, kašnjenje na posao, povećana agresivnost, sukobljavanje s kolegama, smanjena kreativnost, nezainteresiranost za posao i sl.

Kad smo pod stresom mogu nam se javiti simptomi iz samo jedne skupine ili se mogu istovremeno javljati razni simptomi iz više skupina. Najčešće smo najsvjesniji svojih tjelesnih promjena pa treba prvo na njih obratiti pažnju, a onda se usmjeriti na ostale znakove/simptome. Znači, ljudi se značajno razlikuju u svojim odgovorima na stres odnosno simptomima stresa i to da li će neka situacija biti stresna ili ne zapravo ovisi o našoj procjeni same situacije. Npr. ako nas je šef pozvao na razgovor u svoj ured i mi očekujemo da će nas opomenuti zbog loše obavljenog posla, vrlo vjerojatno ćemo doživljavati visoke razine stresa. Ako istu situaciju procjenjujemo bezopasnom, stresa neće biti u toj mjeri.

Dakle, situacija sama po sebi ne mora nužno biti stresna već način na koji ju mi tumačimo utječe na doživljaj stresa više nego sama situacija. Pri tome faktori koji utječu na to kako ćemo situaciju tumačiti ovise o osobinama samog događaja i osobinama pojedinca (naša uvjerenja, očekivanja, mogućnost kontrole, samopouzdanje, samopoštovanje, itd.). Iako u stresnoj situaciji središnje mjesto ima procjena, kakve će biti dugotrajne posljedice na dobrobit pojedinca, ovisit će i o načinima suočavanja sa stresom.

Suočavanje sa stresom

Kad osoba doživi stres, odmah kreće i suočavanje sa tim stresom. Ono podrazumijeva misli i ponašanja koja netko koristi da bi smanjio stres i izbjegao neželjene ishode. Pri tome razlikujemo tri osnovne strategije odnosno načina suočavanja sa stresom – suočavanje usmjereno na problem, suočavanje usmjereno na emocije i suočavanje izbjegavanjem. Koju će strategiju osoba koristiti u stresnoj situaciji ovisi o određenim karakteristikama osobe, ali i same situacije. Koristeći se strategijom suočavanja usmjerenom na problem osoba aktivno radi na uklanjanju izvora stresa te se ovakav način suočavanja smatra najučinkovitijim u situacijama kada možemo učiniti nešto konkretno u vezi stresnog događaja. Npr. ako šef nije zadovoljan kako smo obavili neki zadatak najbolje je da se ponovno pozabavimo tim zadatkom, napravimo neke izmjene prema uputama šefa. S druge strane, u situacijama kada se procjenjuje da nije moguće kontrolirati stresne događaje i njihove ishode, ljudi u većoj mjeri koriste strategije suočavanja usmjerene na emocije što znači da su usmjereniji na svoje emocije i misli koje se javljaju u stresnoj situaciji, a manje se bave samim izvorom stresa. Npr. ukoliko dobijemo otkaz, ne možemo puno učiniti po tom pitanju, bolje je dati si malo vremena da to „probavimo“, usmjeriti se na svoje emocije, pričati o njima i tražiti emocionalnu podršku od partnera, prijatelja ili nekog bliskog. A onda kad se emocije malo slegnu možemo se usmjeriti na traženje novoga posla (rješavanje konkretnog problema). Suočavanje izbjegavanjem je najmanje korisna strategija jer osoba u potpunosti ignorira stresnu situacija i svoje emocije zbog čega nije u mogućnosti riješiti problem koji izaziva stres.

Oporavak od posla

U istraživanjima stresa na poslu posljednjih nekoliko godina istražuje se i kako se ljudi svakodnevno oporavljaju od posla. Oporavak od posla odnosi se na aktivnosti kojima se ljudi bave u svoje slobodno vrijeme odnosno vrijeme kada nisu na poslu, a koje im pomažu da se opuste i manje razmišljaju o poslu. Spomenuto je već kako zahtjevni zadaci na poslu dovode do opterećenja organizma koje se onda iskazuje kroz razne psihološke, ponašajne i tjelesne odgovore. U normalnim uvjetima, odnosno kada osoba nije više izložena zahtjevima posla, ove se reakcije povlače i tada počinje proces oporavka. Ishod oporavka je smanjenje umora i ostalih negativnih efekta stresne situacije. Istraživanja ukazuju na to da postoje četiri vodeća načina kojima se ljudi oporavljaju od posla:

  1. Psihološki odmak podrazumijeva ne samo fizički se odmaknuti od posla već i ne razmišljanje o stvarima vezanima uz posao. U slobodno vrijeme potrebno je zaboraviti na sve probleme vezane uz posao i ne misliti na zadatke koje tek trebamo obaviti odnosno drugim riječima „ne trebamo nositi posao kući“.
  2. Opuštanje uključuje aktivnosti kao što su odmaranje, slušanje muzike, šetnje u prirodi, odnosno aktivnosti koje ne zahtijevaju veće fizičke i psihičke napore.
  3. Usavršavanje vještina se odnosi na aktivnosti koje pružaju izazovna iskustva i mogućnost učenja u drugim područjima kao što su npr. učenje stranog jezika ili novog hobija. Usvajamo neka nova znanja koja nisu nužno važna za posao kojim se bavimo.
  4. Kontrola predstavlja mogućnost osobe da bira između dviju ili više opcija. Ukoliko osoba nema kontrolu pri izboru aktivnosti u svoje slobodno vrijeme (nego se npr. mora baviti kućanskim poslovima), dakle opet ima neke ‘zadatke’ koje mora obaviti, razina stresa se može povećati te neće doći do procesa oporavka.

Na koji će se način osoba oporavljati od posla, opet ovisi o njoj i o vrsti posla kojim se bavi. Ako netko radi u uredu, znači ima sjedilački posao, vjerojatno će mu više odgovarati svoje slobodno vrijeme provoditi aktivnije, bavit će se nekim sportom, imati neki hobi i sl. Osobe koje se na poslu jako umore fizički, više će svoje slobodno vrijeme provoditi u izležavanju odnosno nekim opuštajućim aktivnostima.

Možemo zaključiti da strategije suočavanja sa stresom i oporavak od posla mogu imati važnu ulogu u određivanju posljedica stresa na dobrobit. Kad razmislite, mi trećinu svoga dana provodimo na poslu i ako smo konstantno izloženi stresnim situacijama na poslu to će se negativno odraziti na sve aspekte našeg života. Bit ćemo nezadovoljni, frustrirani, depresivni i takvi ćemo biti ne samo na poslu već i doma, sa svojom obitelji i prijateljima. Zato je važno boriti se na sve načine protiv stresa, ne dozvoliti da nas i neke male nebitne stvari stresiraju. A kad do stresa i dođe, treba se ukoliko je moguće usmjeriti na uklanjanje samog izvora stresa, odnosno na sami problem. Svoje slobodno vrijeme treba provoditi u aktivnostima koje nam odgovaraju, ne razmišljati previše o poslu, već nastojati ‘napuniti’ baterije za novi radni dan. Ako osoba ima osjećaj da stres ne može prevladati sama dobro je da potraži podršku stručnjaka!

Emina Nezirević, psihologinja Zdravog grada Poreč

© 2008-2018 Centar za pružanje usluga u zajednici Zdravi grad Poreč-Parenzo · Izjava o zaštiti osobnih podataka
izrada: {webis}