•  
  •  

Rano otkrivanje raka dojke

Što je to rak?

Ljudsko je tijelo sačinjeno od stotina različitih vrsta stanica, koje imaju različite uloge i različito se ponašaju. Život svake stanice unaprijed je određen genetskim putem. Geni stanici nalažu kako da se ponaša, kada se mora razmnožavati, a kada umrijeti. No, kada su instrukcije o diobi i vremenu trajanja koje stanica dobiva krive, ona se može početi dijeliti nekontrolirano i zanemariti instrukcije o međusobnom rasporedu. Dešava se to da se kod svake diobe stanice reproducira i “kriva instrukcija”, što dovodi do nekontrolirane diobe stanica. S obzirom da se takve stanice mogu dijeliti brže od zdravih stanica, stanice raka mogu izrasti u nakupinu koja se naziva tumor. Postoje maligni (zloćudni) i benigni (dobroćudni) tumori, razlika je u tome što u slučaju dobroćudnog tumora ne dolazi do oštećenja susjednih tkiva i organa.

S obzirom da je rak dojke najčešći rak kod žena (čini 25% svih tumora kod žena) ovaj je članak posvećen važnosti toga da bude svjesna svojih grudi kako bi tumor otkrila u što ranijoj fazi.

Rak dojke

Rak nastaje i razvija se iz postave mliječnih kanalića (epitela duktusa) i lobulusa (splet mliječnih kanala koji tvore mliječnu žlijezdu stručno se naziva lobul), pa je najčešći tip karcinoma duktalni (80%) i lobularni (10%) karcinom dojke. Karcinom dojke može biti invazivan i neinvazivan (ductalni in situ karcinom-DCIS i lobularni in situ LCIS).

Prva promjena koja ukazuje da je počeo ubrzani i nekontrolirani rast stanica je atipičnahiperplazija.

Tijekom otprilike desetak godina nastaje: neivanzivni ili karcinom in situ-tumor koji nije postao invazivan i ne uništava okolno tkivo. Za otprilike 6-10 godina nastaje invazivan tumor promjera 0,5-1 cm. Mali tumor do 1 cm u 98-99% žena je ograničen na dojku, lako se liječi i potpuno je izlječiv.

Neki od simptoma koji mogu upućivati na rak dojke:

  • Kvržica – mali čvorić koji je drugačiji od ostalog tkiva
  • Promjena oblika dojke ili/i bradavice
  • Zadebljavanje kože oko bradavice
  • Crvenilo na koži
  • Iscjedak iz bradavice

    Rizični čimbenici

    Postoji više poznatih čimbenika rizika koji su nedvojbeno povezani s nastankom raka dojke. Najznačajniji čimbenici koji povećavaju rizik nastanka raka dojke u žena su sljedeći:

    • Dob – sa dobi raste rizik za rak dojke, najveći rizik za žene starije od 50 godina (75-80%) svih tumora nastaje u ovoj životnoj dobi
    • Menstruacijski ciklusi – žene koje su dobile prvu menstruaciju prije 12. godine života i koje imaju menstruaciju nakon 55. godine života imaju povećan rizik od razvoja raka dojke
    • Trudnoća – žena koja je prvo dijete rodila prije 25. godine života ima dvostruko manji rizik za rak dojke od žene koja je rodila nakon 30. godine
    • Dojenje – dugotrajno dojenje smanjuje rizik od raka dojke (godinu dana)
    • Hormonsko nadomjesno liječenje – (5-7 godina terapije)
    • Rak dojke u obitelji – kod žena čija majka, teta, sestra, kćer ili druge rođakinje u prvom koljenu sa majčine strane imaju rak dojke rizik od nastanka raka dojke povećava se za 2-3 puta u odnosu na ostalu populaciju. Od svih slučajeva raka dojke samo oko 10-12% se može povezati sa obiteljskim nasljeđem
    • Ranije biopsije – nalaz atipične hiperplazije – veći rizik za rak dojke
    • Preboljeli rak dojke
    • Debljina – osobito u postmenopauzi povećava rizik za rak dojke
    • Alkohol – konzumacija alkohola povećava rizik za rak dojke
    • Fizička aktivnost – barem 4 sata tjedno fizičke aktivnosti smanjuje rizik za rak dojke

    Prevencija karcinoma dojke

    Budući da ne postoji jedinstven i jasan uzrok nastanka karcinoma dojke ne postoji niti metoda koju bi žena koristila kako bi spriječila njegov nastanak. Zdravijim načinom života, bez alkohola, duhana i inih opojnih sredstava, uz fizičku aktivnost, kontrolu tjelesne težine poglavito nakon menopauze žena može samo djelomično smanjiti rizik za ovu bolest. Stoga važno je da svaka žena nauči voditi brigu o svojim dojkama i sebi samoj.

    Kada započeti s kontrolom

    Samopregled podrazumijeva periodični pregled koji žena sama obavlja opipavajući i promatrajući svoju dojku i pazušnu jamicu. Samopregled dojki potrebno je započeti u ranim dvadesetima i to jedanput mjesečno. Pregled je najbolje obavljati približno u isto vrijeme ciklusa, budući se tijekom menstrualnog ciklusa i same dojke mijenjaju. Predlaže se da se pregled čini neposredno poslije menstruacije, odnosno od petog do desetog dana ciklusa, kad dojke nisu otečene, jer tada se najlakše mogu otkriti promjene u obliku i veličini, te eventualne kvržice.

    1Stanite pred zrcalo, ruke ispružite uz tijelo, a zatim ih podignite. Provjerite jesu li dojke simetrične i nema li udubljenja ili promjena na koži bradavica.
    2Ispruženim prstima desne ruke kružnim pokretima opipajte unutarnju polovicu lijeve dojke, pokretima odozgo prema dolje i od vanjske strane prema sredini.
    3Sada lijevu ruku ispružite uz bok, zatim pregledajte vanjsku polovicu dojke, pokretima odozdo prema gore i od vanjske strane prema sredini.
    4Nježno pritisnite bradavice i provjerite izlazi li iscjedak. Ako izlazi sukrvav, krvav, prozirno žut, ciglasto-crven, plavičast ili potpuno proziran iscjedak, odmah se javite liječniku. Na isti način pregledajte desnu dojku.

    Redoviti samopregled dojke u raznim studijama nije pokazao snižavanje smrtnosti od raka dojke zato se danas prema smjernicama ACI ne smatra obaveznim. Naime, rak se obično javlja kao veći ili manji čvor u dojci, a ako je sasvim mali (ispod 0,5 cm) ili veći ali duboko u dojci, obično se ne može napipati te ga je potrebno otkriti mamografijom. Ipak važnost samopregleda je da potakne ženu da bude svjesna svojih grudi i brige o sebi.

    Između 20-30 godina pregled liječnika potrebno je obaviti jednom u tri godine, a nakon 40.-te godine 1 x godišnje. U toj dobi kreće se sa temeljnom mamografijom. U slučaju pojave raka dojke kod bliskih srodnika (sestra, mama, rođakinje u prvom koljenu) u ranijoj životnoj dobi, prvi pregled treba biti 10 godina prije pojave raka dojke kod srodnika.

    Mamografija je radiološka metoda snimanja dojki koja koristi minimalne doze zračenja i omogućava da vidimo unutarnju strukturu dojke. Prva mamografija, tzv. bazični mamogram, savjetuje se ženama oko 40. godine, a onda je treba ponavljati svake dvije, tri godine. Naime, prije 40. mamografija dojki mogla bi dati nepouzdane rezultate iz razloga što se nakon 40. dojke mijenjaju: povećava se količina masnog tkiva (koje je na rendgentskoj snimci tamno), a smanjuje količina žljezdanog (bijele boje). Na tamnoj površini (masnoća) svaka sumnjiva tvorevina (bijele boje) savršeno je vidljiva. Kod mlade žene, žljezdana masa (bijele boje) veća je od masne mase (tamne boje), pa bi na pretežno bijeloj površini eventualne tvorevine mogle proći nezapaženo, posebice ako su male. Učestalost sljedećih kontrola ovisi o nalazu: ako je uredan, pregled se ponavlja svake godine do dvije godine, a ako nije, prema dogovoru s liječnikom.

    BI-RADS je pojam koji je kod nas u široj populaciji nepoznat. Radi se o američkom stupnjevanju faza maligne bolesti dojke. Navodim ovdje tu klasifikaciju kako bi pomogao ženama koje su učinile mamografiju, dobile pismeni nalaz, a ništa od toga ne razumiju.

    BI-RADS 0 – potrebne su dodatne pretrage ili usporedba s ranijim mamogramima kako bi se ustanovila priroda promjene:

    • Pacijenticu treba uputiti na traženu dodatnu obradu kako bi se razjasnila priroda uočenih promjena na dojkama. Svakako pacijentici naglasiti da ponese sve ranije mamografske i UZV snimke i nalaze na kontrolni pregled (ukoliko ih posjeduje).

    BI-RADS 1 – uredan nalaz:

    • Nije potrebna daljnja obrada.

    BI-RADS 2 – benigni nalaz (involutivni kalcificirajući fibroadenomi, multipli sekretorni kalcifikati, uljne ciste, lipomi, galaktokele, hamartomi, intramamarni limfni čvorovi, vaskularni kalcifikati, implantati, poremećaji arhitektonike dojke kao posljedica ranije operacije dojke):

    • Nije potrebna daljnja obrada.

    BI-RADS 3 – vjerojatno benigni nalaz – rizik od maligniteta manji je od 2% i vjerojatno se promjena neće mijenjati u idućih šest mjeseci, ali potrebno je praćenje

    BI-RADS 4 – suspektna promjena – potrebna je daljnja citološka ili patohistološka obrada kako bi se dokazala priroda prikazane promjene:

    • Pacijenticu treba odmah uputiti na citološku punkciju ili “core”-biopsiju pod nadzorom ultrazvuka ili mamografije.

    BI-RADS 5 – visoko suspektno maligna promjena – rizik od maligniteta veći je od 94% (gotovo sigurno maligna promjena):

    • Pacijenticu treba odmah uputiti na punkciju i kirurgu kako bi se dogovorio operativni zahvat.

    BI-RADS 6 – potrebne su dodatne pretrage ili usporedba s ranijim mamogramima kako bi se ustanovila priroda promjene:

    • dokazano maligna promjena

    Ultrazvuk dojke. S obzirom da za žene mlađe od 40te mamografija nije pouzdana metoda pregleda u tom se slučaju koristi metoda pregleda dojki putem ultrazvuka. Ultrazvuk dojke je tehnika pregleda tkiva putem zvučnih valova visoke frekvencije (ultrazvučni valovi) koji prolaze kroz dojku. Za starije žene ultrazvuk je dopunska pretraga koja se koristi ukoliko su nalazi mamografije nejasni ili dvojbeni.

    Ultrazvuk se osobito koristi kod mladih žena s mastopatijom, kod žena s postoperativnim ožiljcima, ožiljcima nakon terapije zračenjem, kod žena s hormonskom nadomjesnom terapijom, kao i žena sa silikonskim implantatima. Pregled utrazvukom bi trebalo obavljati jednom godišnje nakon 35. godine. No, uočene promjene na dojci ponekad se ne mogu u potpunosti razjasniti uz pomoć mamografije ili ultrazvuka. U tom slučaju pristupa se biopsiji.

    Biopsija je postupak kojim se uzima uzorak tkiva za mikroskopsku analizu. Postoji više načina biopsije dojke. Najednostavniji je način da se promjenu, koju je moguće opipati, ubode tankom iglom te se špricom izvuče nešto sadržaja za analizu. Ako se promjena ne pipa sigurno, tada se ubod iglom vodi pod kontrolom ultrazvuka tako da igla dođe na pravo mjesto. Na ovaj način uzima se vrlo malo stanica za citološki pregled, stoga nalaz nije uvijek sigurno jasan, ali u velikoj većini slučajeva može reći da li su stanice dobroćudne, sumnjive ili zloćudne. Ukoliko su stanice sumnjive ili zloćudne potrebni su daljnji postupci:

    • biopsija širokom iglom (Core biopsija) je isti postupak ali se umjesto tanke igle koristi deblja posebna igla i uređaj za okidanje koji u iglu uhvati komadić tkiva poput tankog čepa. Uzorak dobiven na ovaj način je mnogo sigurniji za analizu nego onaj tankom iglom. Ožiljak je minimalan.
    • otvorena biopsija ili kirurška biopsija dojke je manji operativni zahvat kojim se kirurškim rezom od nekoliko centimetara uzima uzorak tkiva, tumora ili čitav tumor, a u svrhu mikroskopske ili stručno rečeno patohistološke analize.

    Pripremila: mr.sc. Sandra Milotti Ašpan, psihologinja