•  
  •  

Odgoj za odgovornost

Ne možemo sa sigurnošću utvrditi jesu li danas djeca razmaženija nego prije, no u jednom istraživanju na velikom uzorku roditelja, njih čak 60 % izjavilo je da su njihova djeca prilično razmažena. Mnogi roditelji kažu kako žele otvorenu komunikaciju, a ne diktatorska pravila. Žele svojoj djeci do određene mjere biti prijatelji. Ali katkad ta želja ima visoku cijenu: nemogućnost postavljanja granice kad je dijete treba. Roditelji danas imaju mnogo više prilika razmaziti svoju djecu nego prije. Žene imaju djecu u sve kasnijoj dobi. Prije tridesetak godina rađale su prosječno troje ili više djece, dok današnje obitelji imaju jedno ili dvoje djece. Stoga roditelji mogu posvetiti više pažnje svakom djetetu i više im toga mogu priuštiti. Dobivajući više materijalnog, djeca su počela i potraživati sve više: mobitel, playstation, televizor u sobi, brdo igračaka s kojima ne znaju što bi…

Je li moguće da otežavamo razvoj svoje djece očekujući premalo, a dajući previše – previše stvari, previše im pomažući i miješajući se u to kako će se ponašati. Pri stalnim pokušajima da ih zaštitimo od nevolja, sputavamo njihovu priliku da nešto isprobaju na svojoj koži i tako osjete posljedice svojih djela i uistinu nauče nešto. Ne dajući im određene granice, smanjujemo mogućnosti razvoja ličnosti naše djece.

Sve je više roditelja koji ne znaju svojoj djeci reći NE jer se boje da će ih, ako to učine, manje voljeti.

Jedan očit, ali težak način da se izbjegne štetna popustljivost je postavljanje čvrstih granica, što znači dati djeci čvrsta pravila i strukturu te ih se pridržavati. To uključuje i učenje djece prihvatljivim načinima pokazivanja i izbacivanja frustracije koju mogu osjećati. Pitanje postavljanja granica općenito se pojavljuje već od vremena kad dijete počne puzati.

Kako dijete odrasta, važno mu je dopustiti da iskusi posljedice svojih pogrešaka. Današnji roditelji često uvjeravaju svoju djecu da, što god učine, nije pogrešno. Primjerice, brane svoje dijete koje je istuklo nekoga u školi ili oštetilo tuđi predmet, odbijajući prihvatiti odgovornost za to. Na taj način ne dozvoljavaju samom djetetu da nešto nauči iz određene situacije.

U užurbanom ritmu u kojem živimo roditelji često znaju popustiti djetetu jer je to jednostavnije i brže za njih. No, to uzrokuje probleme kasnije, jer ako je djetetu jedan dan nešto dopušteno, a onda za isto to drugi dan bude kažnjeno, ono ne zna gdje su granice i do kuda može ići. Mnogi roditelji pogrešno smatraju da ne mogu biti bliski sa svojim djetetom i istodobno postaviti granice. To nije točno, štoviše, jasno postavljene granice i otvorena komunikacija održavaju odnos iskrenim i bliskim.

Nemojte previdjeti korist od obavljanja svakodnevnih kućanskih poslova. Neki roditelji zaboravljaju da se odgovornost uči. Oni vjeruju da će, kad djeca odrastu, sama od sebe postati odgovorna ili da će ih to naučiti u školi. Djeca trebaju, prema svojim sposobnostima i afinitetima u određenoj dobi, malo po malo preuzimati na sebe određenu odgovornost, jer u suprotnom mogu početi smatrati da se od njih ne smije ništa tražiti.

Kako bi se zdravo psihički razvijala, djeci su uz puno ljubavi i pažnje potrebne i svakodnevne male frustracije iz kojih uče kako svladati prepreke u životu. Iz njih također uče kako doći do onoga što žele, kako se utješiti kad nije po njihovom, te kako uzeti u obzir i osjećaje drugih ljudi. Ako im to oduzmemo i ako zadovoljavamo trenutačno svaku njihovu potrebu i maksimalno izbjegavamo mogućnost da budu uznemirena i frustrirana, oduzimamo im vrlo dragocjene i vrijedne prilike da nešto nauče.

Kad dijete inzistira na tome da gleda video ili jede slatkiše baš prije ručka, zapitajte se što želite da ono nauči iz toga. Želite li da nauči da uvijek može dobiti ono što želi ako to dovoljno uporno traži?

U mnogo slučajeva očevi i majke zbog vlastite teške prošlosti žele djeci priuštiti sve što sami nisu imali, ili ih žele zaštiti od bolnih osjećaja koje su nekad davno sami osjetili na svojoj koži, no djeca uglavnom osjećaju kad roditelji na njima ispravljaju svoju prošlost. Njima su prije svega potrebni roditelji koji su stvarne osobe od krvi i mesa, koje izražavaju svoje osjećaje i potrebe, te koji ih neće štititi od života niti biti njihove žrtve.

Kako djecu naučiti što je dobro?

Djeca uče razlikovati dobro od lošeg oponašajući svoje roditelje, što znači da im oni služe kao model za učenje raznih ponašanja. Postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno od pogrešnog i donositi pametne odluke. Najmoćniji, najsnažniji način kojim ih se uči da se primjereno ponašaju jesu nagrade. Nagrade kao što su pohvala, nježan dodir, privilegije i slično, pokazuju djeci da se uvažavaju njihovi napori i pokušaji, te pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja, dobre slike o sebi, pokazuju da su oni i to što rade važni. Djeca će učiniti više zbog nagrade nego što će nešto izbjegavati zbog straha od kazne. Najveća nagrada djetetu je pohvala! Pri tome je važno upotrebljavati pohvale koje se odnose na njih kao osobe (npr. divna si kćer, jako si ljubazna, volim te…) i pohvale za ono što rade (npr. jako lijepo si pospremio igračke, odlično si to nacrtao, dobro si oprao auto…).

Nagrade su za djecu privilegije, naime one označavaju određeno pravo koje roditelji daju djeci na korištenje. Privilegije mogu biti dodatno vrijeme za gledanje tv-a, kasnije odlaženje u krevet, dobivanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju. Privilegije nikad ne smiju uključivati bazične djetetove potrebe kao što su hrana, sigurnost, vrijeme provedeno s roditeljima, ljubav ili povjerenje. Stvari koje se koriste kao nagrade nikada ne smiju zamijeniti roditeljske emocije ili roditeljevo prepoznavanje djetetovih potreba, jer je ovo potonje presudno za njegov zdrav emocionalni razvoj. Djecu dobi između 3 i 11 godina može se kazniti gubitkom privilegija.

Malu djecu, odnosno djecu ispod 3 godine starosti se ne smije kažnjavati zato što ona još uvijek nemaju razvijene mentalne sposobnosti kojima bi razlikovale uzrok i posljedicu, odnosno dobro od lošeg. Nadalje, ta djeca ne rade štetu namjerno nego samo istražuju okolinu.

Učenje odgovornosti

Djeca se uče odgovornosti kada samostalno jedu i spavaju, kada se samostalno oblače i igraju, kada pomažu u jednostavnim poslovima i djeluju unutar postavljenih granica.

Djeca će se teže naučiti odgovornosti ako:

  • Roditelji ili netko drugi obavlja za njih poslove
  • Svakodnevne poslove i zadatke ispunjavaju jer se boje kazne ili ozljede
  • Kada ih se često „spašava“ od neugodnih situacija, pa čak i onda kada to uistinu nije potrebno

    Pričajte s vašim djetetom o značenju odgovornosti, odnosno učite ga:

    • Misliti o osjećajima drugih i pravedno se odnositi prema ljudima
    • Govoriti istinu, čak i kada to znači priznati pogrešku
    • Učiniti ono što treba, čak i kada to znači da neće biti po njihovom ili da neće dobiti ono što žele
    • Razvijati samokontrolu svojeg ponašanja
    • Cijeniti sebe i svoja postignuća, biti zadovoljan s onime što možeš učiniti

      Dio učenja odgovornosti je i učenje prihvaćanja pogrešaka i ponovnih pokušaja. Pomognite djetetu tako da stvorite okruženje poštivanja i učenja, radije nego okruženje kritike i srama ili beskrajne zaštite u kojoj nema priliku za učenje.

      Djeca najbolje uče iz iskustva. Zato trebate pronaći načine u svakodnevnom životu kako biste im pokazali kako odgovornost izgleda i omogućili im da je prakticiraju.

      Odakle započeti?

      Kako možete početi učiti dijete preuzimanju odgovornosti za svoje odluke? Vrlo mala djeca mogu donijeti odluku o tome što će obući. Sama po sebi, takva odluka nije teška, no postoji ograničen raspon ako bira npr. između odjeće koja je pogodna za zimske uvjete. Naposlijetku, dijete će se osjećati važno jer je samo napravilo izbor.

      Roditelji i njihova djeca često se sukobljavaju oko određivanja vremena odlaska u krevet. To je teško za roditelje upravo zato što smatraju kako oni najbolje znaju kada je vrijeme za spavanje. Pokušajte napraviti kompromis s vašim djetetom, odnosno postići dogovor koji će biti zadovoljavajući za obje strane. Mlađem djetetu predškolske ili rane školske dobi možete dozvoliti da u dane vikenda ode kasnije spavati, s time da zadaću i svoje ostale obaveze napravi na vrijeme. Starijem djetetu možete dopustiti da ode u krevet kad ono želi, s time da ne ometa druge ukućane dok oni spavaju, i naravno – da se ujutro bez obzira koliko je umoran ili pospan, probudi i obavi sve svoje dužnosti. Nakon nekog vremena vaše će dijete samo procijeniti što je za njega bolje te izabrati da li će kraće spavati i biti umoran ili ranije otići u krevet i duže spavati.

      Također, školski izleti, pogotovo oni na nekoliko dana su izvrsna prilika da se dijete uči odgovornosti i brizi za sebe i za druge.

      Odluka da uzmemo kućnog ljubimca i time preuzmemo odgovornost za život bića koje će ovisiti o nama slijedećih desetak godina, osim obaveze, može pružiti i veliku priliku za učenje. Svoje dijete možete naučiti mnogim važnim lekcijama i navikama koje uključuju odgovornost, predanost u preuzetim obvezama, empatiju, pregovaranje, suradnju, potrebu za zdravom tjelesnom aktivnošću i dr. Uz to, vaše će dijete naučiti i što je ljubav prema nekome tko o nama ovisi.

      Dajte djetetu slobodu izbora, ali budite dosljedni i ustrajte na izvršavanju djetetovih obaveza!

      Dunja Stepčić, diplomirani psiholog – profesor